Ime Ime Portugal, po kojemu Portugalci nose svoje ime, složenica je koja dolazi iz latinske riječi portus (u značenju luka) i drugi dio vjerojatno po plemenu Callaeci ili Gallaeci koje je obitavalo u ovom kraju. Postoji mogućnost da ime dolazi i po ranom naselju Cale (današnja Gaia) sa ušća rijeke Douro na atlantskoj obali (Portus Cale). Tokom Srednjeg vijeka područje oko Calea postaje poznato preko Vizigota u Portucale. Portucale je mogao evoluirati u 7. i 8. stoljeću, da bi od 9. postao 'Portugale', odnosno Portugal, a pod njim se podrazumijevalo područje između rijeka Douro i Minho. Minho će postati sjeverna granica sa današnjom Španjolskom.
Povijest
Rana povijest
Pretke današnjih Portugalaca, srodnika Kastiljaca i Estremaduraca nalazimo u staroj Luzitaniji. Oni su svakako najsrodniji Estremadurcima jer potječu od romaniziranih Keltibera Luzitanaca (Os Lusitanos; nastalo od latinskog naziva za Portugal Lusitânia). Luzitanija je naseljena već u periodu paleolitika. Završetkom ovoga doba, oko 7000 p.n.e., dolina rijeke Tejo naseljena je ribarskim i lovačkim plemenima što življaše na ušćima riječnih pritoka. Iza ovih ljudi na bunjištima su pronađeni ostaci kostiju volova, jelena, ovaca, konja, svinja, divljih pasa, jazavaca i mačaka. Tek negdje 3000 p.n.e., narodi neolitika grade jednostavne nastambe i počinju se baviti agrarnim poslovima. Koriste se poliranim kamenim oruđem, keramikom, poznaju kult mrtvih i podižu funeralne spomenike –dolmene. -Završetkom neolitika , oko 2000 p.n.e. nailazimo na različitosti među stanovnicima kamenog doba, javila se megalitska kultura, a najpoznatija nalazišta su ona u Palmeli, Alcalaru i Reguengos de Monsarazu.
Viriato (179-139 B.C.), rođen na području današnje Španjolske, osam je godina vodio gerilski rat protiv Rimljana. Glave su mu došli izdajice iz njegovih redova, koji su ga zbog mita ubili na spavanju.
Današnji Portugal koji je naseljen najmanje 500,000 godina za prve poznate stanovnike ima neandertalca, a kasnije i Homo sapiensa. Preci Portugalaca Luzitanci pojavljuju se oko 1000 p.n.e. U ranom 1 tisućljeću p.n.e. nekoliko valova Kelta prodire u Portugal iz središnje Europe i miješa se sa Iberima, pa se stvara stanovništvo poznato kao Keltiberi, podijeljenih po mnogim plemenima. Među ovima su i Luzitanci (Lusitanians), Gallaeci, Conii, Bracari, Celtici, Coelerni, Equaesi, Grovii, Interamici, Leuni, Luanqui, Limici, Narbasi, Nemetati, Paesuri, Quaquerni, Seurbi, Tamagani, Tapoli, Turduli, Turduli Veteres, Turdulorum Oppida, Turodi i Zoelae, svi oni zasigurno će učestvovati u stvaranju Portugalaca, a neki od njih i sjevernih im susjeda Galjega.
Na portugalskom tlu postojalo je i nekoliko manjih polu-permanentnih grčkih i kartažanskih postaja. Oko 200 p.n.e. Rimljani dolaze na Iberski poluotok i tuku Kartažane u Punskim ratovima. Luzitanci pružaju žilav otpor rimskim legijama, a njihov vođa Viriato ((179-139 B.C.) odnosi nekoliko pobjeda nad njima. –Rimljani su lukavi i podmukli, a takvih ima i među Luzitancima. 139. p.n.e. rimski general podmićuje tri Viriatova poručnika da ubiju svoga vođu, a oni to i učiniše za vrijeme dok je spavao.
Statua Vímara Peresa, začetnik suvremenog Portugala i utemeljitelj grada Guimarães.
Ubojstvom Viriata započinje nova povijest Luzitanije, romanizacija i početak nastajanja jednog novog naroda. -Rim uspostavlja kolonijalni režim tokom kojega Luzitanija prosperira. Utemeljuju se mnogi gradovi. Godine 27 p.n.e. ona postaje i rimska provincija. Na sjeveru nastaje nova provincija Gallaecia (Galicija) sa glavnim gradom Bracara, to je današnja Braga. Stari Gallaeci tako dadoše ime novoj provinciji i porijeklo Galjegima i dijelu sjevernih Portugalaca nakon odvajanja Španjolske od Galicije. –U 5 stoljeću na poluotok prodiru Germani Suebi, vandali (Silingi i Hasdingi) i njihovi saveznici sarmatski Alani. Jedino je kraljevstvo Sueba dočekalo drugi val germanskih osvajača, Vizigota. Oni će osvojiticijeli Iberski poluotok, otjerati, pa vjerojatno dijelom i integrirarti Vandale, prijatelje im Alane. Vizigoti će osvojiti i kraljevstvo Sueba i njihovog glavnog grada Bracare (584-585)
Godine 711, islamski Mauri napadaju Iberski poluotok i uništavaju Vizigote. Dijelovi Vizigota povući će se u planine Asturije odakle će se pružiti otpor islamizaciji, a Pelayo započeti rekonkvistu. –Grof Vímara Peres povratit će od maura područje između rijeke Minho i Douro. Ovaj čovjek, koji vjerojatno pripada precima savremenih Galjega osnivač je prvog Portugala ,ta zemlja bit će prozvana imenom portucale, a osnovat će i grad Vimaranis (današnji Guimarães), prozvavši ga po sebi, i on još svojim imenom čuva spomen na njega. Portugal je de facto bio nezavisan tokom slabih leonskih kraljeva, dok je bio dependencija Kraljevstva Leon, i de jure to postaje 1065 kao Kraljevstvo Galicije i Portugala na ćelu sa Garciom II (García II, 1065 do 1071). Ovaj je pak sin od Ferdinanda I Velikog, i ima još troje braće, među kojima je podijeljena zemlja. Alfonso IV dobiva Leon, Sancho II Kastilju, i najmlađi García II Galiciju sa dijelom Portugala. Godine 1072., pod njegovim bratom Alfonsom VI Kastiljskim, ponovno će se udružiti sa Leonom.
Novija povijest - Nastanak Portugala
Afonso, sin Henrijev, osnivač je nezavisnog Portugala. Za ovoo se izborio pobjedom nad vojskom svoje majke Tereze i njenog ljubavnika Fernanda, u bici što se zbila 1128. blizu Guimarãesa.
Godine 1095 Portugal se odvaja od Kraljevine Galicije, ali još je uvijek pod Leonom kao i Kastilja. Koncem 11 stoljeća burgundski vitez Henry (Henrique de Borgonha) postaje grofom Portugala, zastupa njegove interese i ujedinjuje ga sa grofovijom Coimbra. Između Kastilje i Leona za to vrijeme bijesni građanski rat a Henry proglašava nezavisnost. –On ipak umire a naslijedi ga sin Afonso Henriques, on je jak čovjek, odlučan i zaratit će protiv svoje majke Tereze Leonske (Teresa de Leão) i njenog ljubavnika Fernando Perez de Trava, u bici na São Mamede (Batalha de São Mamede) i odnijeti 24-tog dana u lipnju 1128. godine pobjedu. Afonso se 1139 proglašava kraljem Portugala a Sveta stolica to 1143 službeno i priznaje. Ovime Portugal postaje nezavisna država a henrijev sin Afonso prvim kraljem. Guimarães, kod kojega se odvijala bitka na São Mamede postaje glavni grad novoosnovane države.
Od vremena 1249. pa do 1250. i jug Portugala, Algarve, konačno je oslobođen od Maura. Godine 1255. glavni grad postat će Lisboa (Lisabon). Godine 1373. dolazi do Anglo-Portugalske alijanse, sporazuma sa Engleskom koji je na snazi do danas, takozvana Aliança Luso-Britânica ili Anglo-Portuguese Alliance. Ribarstvo i pomorska trgovina postat će glavne aktivnosti Portugala, a i Engleske. Portugalci se tako kroz 15 i 16. stoljeće i okrenuše moru. Godine 1415. oni osvojiše bogati trgovački islamski centar Ceutu. -João Gonçalves Zarco se 1419 iskrcao na otok Madeira, a između 1427. i 1431. istražili su Azorsko otočje.
Uslijedid će uskoro i otkrića drugih kontinenata i civilizacija, koja će na Portugal imati sličan utjecaj kao i na Španjolsku.
Etnografija
Par u tradicionalnim nošnjama s kraja 19. stoljeća
Portugalci su očuvali mnoge svoje starine, ovo se osobito izraženo u izoliranijim planinskim predjelima i krajevima gdje se ljudi još bave stočarstvom. Nacionalni dres možemo još vidjeti prilikom vjenčanja i drugih svetkovina u provinciji Minho na sjeverozapadu Portugala. Upravo istočno u Trás-os-Montes e Alto Douro pastiri su očuvali slamnate kabanice, a na jugu Portugala u Alenteju stočari (čuvari goveda) nose zelene i crvene kape na navlačenje i kratke samarra-kaputiće sa kragnom od lisičjeg krzna.
U osnovi portugalske kuhinje je upotreba kvalitetnih sastojaka koji se spremaju na jednostavan način kako bi se očuvalo bogatstvo okusa. Jela se pripremaju s osnovnim namirnicama, a neizostavno je maslinovo ulje, češnjak i luk. Mediteranski utjecaj i veliki izbor začina omogućili su portugalskim kuharima najbolje okuse i teksture čime je smanjena potreba za kompliciranim receptima.
Poznati kao istraživači i osvajači, portugalski moreplovci su pri povratku u zemlju, uz razne dragocjenosti donosili i najrazličitije začine, čime su obogatili svoju, ali i europsku kuhinju. Do tada neviđeni u Europi, crni papar, cimet, đumbir i chilly su se ubrzo udomaćili u raznim europskim kuhinjama. Uz začine neizostavni dio prtljage moreplovaca su bili i egzotični proizvodi, kao što su čaj i riža s Dalekog istoka, krumpir iz Južne Amerike, bez kojih se danas ne može zamisliti obrok u bilo kojoj zemlji Europe. Zahvaljujući upotrebi novootkrivenih začina i proizvoda u kombinaciji s domaćim, portugalska kuhinja se smatra istinskim uživanjem u najrazličitijim ukusima. Značajan doprinos bogatstvu portugalske kuhinje daje domaća proizvodnja kukuruza, krumpira i riže, kao i nepregledni maslenici,vinogradi, stabla naranči, smokvi i badema kojih ima u izobilju u Portugalu.
Bakalar na 365 načina
Blizina mora nije ostala bez utjecaja, tako da se portugalska kuhinja odlikuje i bogatstvom jela od morskih plodova. Portugalce smatraju najvećim potrošačima ribe u Europi, a jedu ju na sve načine, bilo to na žaru, kuhanu ili pak dimljenu. Među potonjima je najpoznatiji dimljeni bakalar koji spada među najomiljeniju portugalsku hranu. Obično je sušen i posoljen, što potječe od stare ribarske tradicije koja je postojala prije izuma hladnjaka, a najjednostavnija priprema ribe uključuje kombinacije s maslinovim uljem i vinskim octom. Uz bakalar omiljene su i pečene sardine, hobotnice, lignje, škampi, kozice, školjke i zapravo svi morski plodovi. Poznato jelo s morskim plodovima je calderiada koja je sastavljena od različitih vrsta ribe i školjki, krumpira, rajčice i lučica. Sve ukusne dobrote morskog svijeta također združuje rižoto s morskim plodovima arroz de marisco.
Meso za hladnije dane
Među tradicionalnim mesnim jelima je cozido kojeg obično Portugalci jedu za vrijeme hladnijih mjeseci. Mješavina je to različitih vrsta mesa i povrća, a sastojci se razlikuju ovisno o regiji. Portugalski cozido se spravlja od govedine, svinjetine, kobasica, ponekad i piletine, sve se servira s povrćem, rižom i krumpirom, a poslužuje uz maslinovo ulje i crno vino. U Portu se tradicionalno spravljaju franchesinhi, kruščići punjeni mesom, a kod mesnih jela je potrebno i spomenuti alcatro. Riječ je o pečenoj govedini mariniranoj u crvenom vinu i češnjaku, a dio je tradcionalne kuhinje na otoku Terceira. U kontinentalnom dijelu Portugala beseda alcatra slovi za kvalitetno mesno jelo. Riječ je o bifteku, obično goveđem ili svinjskom, serviranom u umaku kojem je baza crveno vino, s pečenim krumpirima, rižom i salatom.
Juha barem jednom dnevno
Portugalci svaki obrok započinju juhom od kojih je najpoznatija Caldo verde,
gusta juha sa sjeckanim krumpirom i kobasicama, pripremljena s
maslinovim uljem. Nemojte se začuditi ako vas ponude juhom od kamena
poznatijom kao Sopa de pedra, za koju se veže zanimljiva legenda. Naime,
jednom davno je svećenik, imajući samo kamen kao mogući sastojak, u
želji da napravi juhu, išao od vrata do vrata, moleći ljude za još samo
jedan sastojak i skupio dovoljno da napravi ovu danas čuvenu juhu.
Regija Alantejo je poznata po juhi napravljenoj od kruha i ribe, koja
predstavlja sposobnost tamošnjih stanovnika da i pored siromaštva
naprave odlično jelo. U toj regiji je osnovni proizvod kruh, a uz
dodatak raznih aromatičnih začina nastaje čuvena juha.Ništa bez sireva, deserta i vina
Portugalska kuhinja se ne može zamisliti bez sireva, a osobito su
poznati ovčji sirevi Queijo da Sera, koji se proizvodi u planinskoj
regiji Serra da Estrela. Portugalci su pravi majstori u spremanju
kolača, pa je teško odabrati koji je najukusniji. Kolači su se ranije
pravili u samostanima, tako da su i nazivi u skladu s mjestom nastanka
kao što su Nebo, Svećenikovo uho ili pak Opatičin pojas. Spomenut ćemo i
slatke specijalitete od jaja, mlijeka i cimeta, kolače sa kremom od
jaja i mlijeka, puding od riže s cimetom ili pak sitne kolače od
marcipana s kremom od badema. Portugal je osobito ponosan na svoja vina.
Zahvaljujući povoljnoj klimi, različitim sortama grožđa i stoljetnom
umijeću vinara, portugalska vina se svrstavaju među najpoznatija u
svijetu. Izdvajaju se dvije osnovne vrste – Vihnos maduros, čije se
vrenje odvija u flaši i Vihnos verdes ( bijelo i crveno ) koji potiču iz
pokrajine , čija pjenušavost varira ovisno o starosti, tehnici i
načinu čuvanja. Njihova vina su obično laka, kisela mlada vina, slatka
voćna ili vina intenzivne arome. Neki od šampiona vinskih podruma su
Porto, suhi Special, polusuho i tamno vino Verdelho, vino Boal
karakterističnog bukea, slatka i sočna Malvazija. Portugalci obrok
završavaju likerom, kao što je Amarquinha, napravljena od gorkih badema.
Nema komentara:
Objavi komentar
ZABRANJENO VREDJANJE