Japanska kuhinja

USKORO MOJ NOVI POST  O AMERICKOJ KUHINJI SA PUNO RECEPATA SLIKA I TEKSTA :)

 

 

 

                JAPANSKA KUHINJA

Jedna od stvari koje čine japansku hranu tako ukusnom i posebnom je… pogodite! Vjerovali ili ne, ta čarolija nema gotovo nikakve veze sa začinima. Tajna je u nečemu mnogo jednostavnijem. Japanci, poput ostalih naroda budističke vjeroispovijesti, cijene hranu koju dobiju iz zemlje više od one koja svoje podrijetlo ima na pašnjacima

 Tajna istinske japanske hrane je u prirodnim okusima – to je ono što nam daje osjećaj osunčanosti zrakama izlazećeg sunca! Nemoguće je zamisliti večer u japanskom restoranu bez rajčica, patlidžana, tikvica, zelenog graha, špinata, i krumpira

 rajčica, patlidžana, tikvica, zelenog graha, špinata, i krumpira.

Nije puka slučajnost da su Japanci najdugovječniji narod na cijelome svijetu. Mnogo su manje skloni pretilosti i pratećim bolestima nego drugi narodi svijeta. Vjerovali ili ne, sva je tajna u japanskoj prehrani i vječnom poštovanju ovog naroda prema svojoj zdravoj kuhinji i, naravno, njihovoj ljubavi prema prirodnom okusu hrane.
Neki Japanci smatraju kako su Europljani najbezdušnija živa bića zbog količina u kojima konzumiraju meso; oni vjeruju da jedenje mesa oduzima njihovo zdravlje – ali i njihovu dušu. Bilo kako bilo, oni zapravo ne gaje mržnju prema narodima koji konzumiraju meso te čak i njihova zdrava kuhinja uključuje mesna jela, iako je tako nešto rijetkost.

Međutim, rijetkost je naći i suši bez ukusnog dobro kuhanog hrskavog povrća!


Po čemu je specifična japanska kuhinja
S japanskim restoranima i sushi barovima rasprostranjenim po cijelome svijetu, japanska hrana više se ne smatra nerješenom svjetskom misterijom, kako je to nekada bilo.

Zapravo, sve veći broj ljudi prepoznaje japansku hranu kao jednu od najzdravijih u svijetu.
Uz rižu i konstantno prisutne morske plodove koji se nude i na glavnim ulicama, tradicionalna japanska prehrana je impresivno slaba na kolesterolu, masnoćama, kalorijama, a bogata prehrambenim vlaknima. Nije ni čudo da Japanci imaju najduži životni vijek.
Kao i svaka druga, japanska kuhinja je produkt kulture koja ju stvara.
Okus sezone
U Japanu ćete uočiti najupečatljivije razlike tijekom sezonskih promjena. Trešnjin cvijet u proljeće, obojeno lišće u jesen. Ljudi uživaju gledajući promjenu sezona, jednako kao i promjenu sezonskih namirnica na svojim stolovima. Japanska tradicionalna kultura često se opisuje kao sezonska kultura. Uz naglasak na svjež i prirodan okus, ljudi u Japanu vole jesti hranu u svojoj "shun" sezoni. Bambus, tuna, i haringa jedu se u proljeće, bonito u rano ljeto, matusake (vrsta gljiva) i kesteni u jesen.
Vjeruje se da je konzumiranje hrane u svojoj "shun" dobro za zdravlje.
Važna je i boja štapića
Za Japance se može reći da imaju "estetski apetit", te ulažu veliki trud i ljubav u prezentaciju hrane na samo njima svojstven način.
Prehrambeni rituali Japanaca sežu još iz šestog stoljeća, kada je budizam proglašen vjerom, te je zabranjeno meso ptica i "četveronožaca". U želji da naprave svoje bezmesne obroke prijatnijima, pripremali su ih kao da će ih "jesti s očima", s naglašenom elegancijom.
Uz vizualni dojam tradicionalnih japanskih obroka, prisutno je i veliko poštovanje prema hrani. Prema drevnim budističkim principima, "jelo treba biti duhovno iskustvo koje pruža trenutak mirnoće tijekom dana".
Prije nego što uistinu započnete s konzumiranjem hrane, morate u njoj uživati "očima". Oči su velike kao i želudac, to je japanski način objedovanja.
U Japanu, hrana i posuđe smatraju se dijelom umjetnosti, tu zaista možete uživati u umjetničkom ukusu i ljepoti izložene i aranžirane hrane kao i u izboru posuda u kojima se hrana servira.
Okus sezone, osjećaj za prirodno te oko za boju vješto su inkorporirani u "umjetnost" serviranja.

Sve u svemu, kada bi japansku kuhinju trebali opisati s nekoliko riječi, najbolje bi pristajale riječi "prirodna" i "harmonična". Bez obzira na način na koji je određena namirnica pripremljena, ona uvijek uspije sačuvati svoj izvorni, dakle prirodni okus i sve svoje sastojke. Hrana je u harmoniji s prirodom i okruženjem, kao i s čovjekom koji jede tu hranu. 

 Sushi
Naravno, započinjemo preporuku s najslavnijim i najpoznatijim japanskim jelom. U kuhinji zemlje izlazećeg Sunca, sushi podrazumijeva jelo pripremljeno od kuhane riže začinjene octom koje se u pravilu servira sa sirovom ili dimljenom ribom. Postoji više vrsta sushija, kao što su makizushi (sushi zamotan u listove morske trave), inarizushi (tofu punjen sushi rižom) i još cijela plejada drugih.

      Sashimi
Često se miješa sa sushijem, no u sashimi ide samo narezana sirova riba. Sashimi se obično konzumira uz vrlo ljuti wasabi umak ili slankasti umak od soje. Najpopularniji tipovi sashimija su toro (tuna), ebi (škampi), ika (lignje), tako (hobotnica)... Služi se bez riže, uz gore spomenute umake


.

 Okonomiyaki
Ova nama teško izgovorljiva riječ podrazumijeva vrlo ukusne japanske palačinke, čija priprema i sastojci najviše ovise o području odakle potječe jelo. Postoje dvije glavne vrste: Kansai i Hiroshima. Kod Kansaija, tijesto i sastojci se miješaju, a zatim se sve peče s obje strane - poznato je i kao japanska pizza. Drugi način pripreme, Hiroshima, podrazumijeva pripremu tanke palačinke na koju se zatim dodaju sastojci u slojevima. Često se poslužuje uz pržene rezance.

Teppanyaki
Vrsta japanskog roštilja. Meso, morska hrana i povrće pripremaju se pred kupcima. Ne samo da su teppanyakiji obično sjajni, već uživate i u showu koji kuhar priredi.










 Noodles
Ili kako bismo mi preveli, rezanci. U Japanu ih ne možete zaobići ni da hoćete, ali srećom - jeftini su i ukusni. I njih postoji više vrsta, ovisno o načinu posluživanja, ali su zapravo vrlo slični našim, mediteranskim špagetima
.







Prehrambeni rječnik
Sashimi: svježa riba fino narezana i servirana u malenoj zdjeli za umakanje u sojin umak
Sushi: svježa riba servirana na vrh fino oblikovane zakiseljene riže.
Tonkatsu: nadjevena i naglo pržena svinjetina servirana u umaku od soje s rižom na vrhu.
Yakitori: pileći ražnjići, povrće i ostala hrana, najčešće servirana kao međuobrok.
Togarashi: "Sedam paprenih začina, " jelo začinjeno paprom i čilijem
Shiso: biljka koja podsijeća na mješavinu minta i bosiljka; najčešće se koristi kao ukras
Misoshiru: Miso - juha s tofu-om, servira se gotovo uz svako jelo
O-cha: zeleni čaj, servira se na kraju obroka
Udon: mekani, masni rezanci
Somen: tanki rezanci, koriste se najčešće kao dodatak juhama
Soba: rezanci od heljde
Sukiyaki: tanke kriške govedine kuhane s povrćem, tjesteninom i tofuom u umaku
Tempura: plodovi mora i povrće, tučeno i naglo prženo, hrskavo i laganog okusa, najčešće se se servira uz umak
Cha: zeleni čaj
Sake: Japansko nacionalno piće, rižina rakija. Može se servirati hladno ili toplo. Također možete zatražiti suh ili slatkast okus. Bez obzira na to koji Vam se više sviđa, njegov blag i bogat okus idelno pristaje uz japansku kuhinju. Sake može biti varljiv, stoga ga pijte umjereno da izbjegnete mamurluk.
Shochu: Ova vrsta alkoholnog pića pravi se od slatkog krumpira, pšenice, i drugih baza sličnih onima iz kojih se pravi votka. Može se piti čisti, s ledom ili u koktelima. Neke najpopularnije marke nemaju snažan okus pa ih mnogi ljudi ne vole. Serviraju se u tipičnim japanskim barovima.  

RECEPTI:)

SUSHI

 Sastojci:
1 l sushi riže (kuhana)
sushi vinagernori alge
wasabi
marinirana rotkva
krastavac
japanska bundeva
                                                                 ginger 


Priprema:
Kuhanu, pripremljenu rižu promiješamo sa sushi vinagerom, nakon toga rasporedimo je na morsku algu, stavimo tanku liniju wasabia te punimo mariniranom rotkvom, krastavcem, japanskom bundevom i gingerom. Nakon toga sve sastojke zamotamo u svitak.
Inari: Kuhani tofu sa slatkim sojinim umakom, punjen sa sushi rižom