portugalska kuhinja 1

Portugalci su romanski narod sa zapadne obale Iberskog poluotoka u područjima južno od Galicije. Portugalcima su jezgro dali romanizirani Luzitanci, slično kao i njihovim istočnim susjedima Estremadurcima u Španjolskoj. Nakon otkrića Amerike veliki dio Portugalaca naselio se na području Brazila. Etničkih Portugalaca danas (2005.) ima 12,990,000 u 53 države, od čega u Portugalu 9,585,000 koji je iste godine imao 10,366,000 stanovnika i ukupno 36 raznih etničkih zajednica. Najviše Portugalaca van matice zemlje ima u: Francuska (754,000); Brazil (750,000, ne računajući Brazilce koji govore portugalski); SAD (370,000); Kanada (275,000); Venezuela (100,000); Luksemburg (92,000); Švicarska (90,000); Njemačka (78,000); Angola (67,000); Belgija (63,000); Španjolska (43,000) i Mozambik (31,000).
Ime Ime Portugal, po kojemu Portugalci nose svoje ime, složenica je koja dolazi iz latinske riječi portus (u značenju luka) i drugi dio vjerojatno po plemenu Callaeci ili Gallaeci koje je obitavalo u ovom kraju. Postoji mogućnost da ime dolazi i po ranom naselju Cale (današnja Gaia) sa ušća rijeke Douro na atlantskoj obali (Portus Cale). Tokom Srednjeg vijeka područje oko Calea postaje poznato preko Vizigota u Portucale. Portucale je mogao evoluirati u 7. i 8. stoljeću, da bi od 9. postao 'Portugale', odnosno Portugal, a pod njim se podrazumijevalo područje između rijeka Douro i Minho. Minho će postati sjeverna granica sa današnjom Španjolskom.
Povijest
Rana povijest
Pretke današnjih Portugalaca, srodnika Kastiljaca i Estremaduraca nalazimo u staroj Luzitaniji. Oni su svakako najsrodniji Estremadurcima jer potječu od romaniziranih Keltibera Luzitanaca (Os Lusitanos; nastalo od latinskog naziva za Portugal Lusitânia). Luzitanija je naseljena već u periodu paleolitika. Završetkom ovoga doba, oko 7000 p.n.e., dolina rijeke Tejo naseljena je ribarskim i lovačkim plemenima što življaše na ušćima riječnih pritoka. Iza ovih ljudi na bunjištima su pronađeni ostaci kostiju volova, jelena, ovaca, konja, svinja, divljih pasa, jazavaca i mačaka. Tek negdje 3000 p.n.e., narodi neolitika grade jednostavne nastambe i počinju se baviti agrarnim poslovima. Koriste se poliranim kamenim oruđem, keramikom, poznaju kult mrtvih i podižu funeralne spomenike –dolmene. -Završetkom neolitika , oko 2000 p.n.e. nailazimo na različitosti među stanovnicima kamenog doba, javila se megalitska kultura, a najpoznatija nalazišta su ona u Palmeli, Alcalaru i Reguengos de Monsarazu.

Viriato (179-139 B.C.), rođen na području današnje Španjolske, osam je godina vodio gerilski rat protiv Rimljana. Glave su mu došli izdajice iz njegovih redova, koji su ga zbog mita ubili na spavanju.
Današnji Portugal koji je naseljen najmanje 500,000 godina za prve poznate stanovnike ima neandertalca, a kasnije i Homo sapiensa. Preci Portugalaca Luzitanci pojavljuju se oko 1000 p.n.e. U ranom 1 tisućljeću p.n.e. nekoliko valova Kelta prodire u Portugal iz središnje Europe i miješa se sa Iberima, pa se stvara stanovništvo poznato kao Keltiberi, podijeljenih po mnogim plemenima. Među ovima su i Luzitanci (Lusitanians), Gallaeci, Conii, Bracari, Celtici, Coelerni, Equaesi, Grovii, Interamici, Leuni, Luanqui, Limici, Narbasi, Nemetati, Paesuri, Quaquerni, Seurbi, Tamagani, Tapoli, Turduli, Turduli Veteres, Turdulorum Oppida, Turodi i Zoelae, svi oni zasigurno će učestvovati u stvaranju Portugalaca, a neki od njih i sjevernih im susjeda Galjega.
Na portugalskom tlu postojalo je i nekoliko manjih polu-permanentnih grčkih i kartažanskih postaja. Oko 200 p.n.e. Rimljani dolaze na Iberski poluotok i tuku Kartažane u Punskim ratovima. Luzitanci pružaju žilav otpor rimskim legijama, a njihov vođa Viriato ((179-139 B.C.) odnosi nekoliko pobjeda nad njima. –Rimljani su lukavi i podmukli, a takvih ima i među Luzitancima. 139. p.n.e. rimski general podmićuje tri Viriatova poručnika da ubiju svoga vođu, a oni to i učiniše za vrijeme dok je spavao.

Statua Vímara Peresa, začetnik suvremenog Portugala i utemeljitelj grada Guimarães.
Ubojstvom Viriata započinje nova povijest Luzitanije, romanizacija i početak nastajanja jednog novog naroda. -Rim uspostavlja kolonijalni režim tokom kojega Luzitanija prosperira. Utemeljuju se mnogi gradovi. Godine 27 p.n.e. ona postaje i rimska provincija. Na sjeveru nastaje nova provincija Gallaecia (Galicija) sa glavnim gradom Bracara, to je današnja Braga. Stari Gallaeci tako dadoše ime novoj provinciji i porijeklo Galjegima i dijelu sjevernih Portugalaca nakon odvajanja Španjolske od Galicije. –U 5 stoljeću na poluotok prodiru Germani Suebi, vandali (Silingi i Hasdingi) i njihovi saveznici sarmatski Alani. Jedino je kraljevstvo Sueba dočekalo drugi val germanskih osvajača, Vizigota. Oni će osvojiticijeli Iberski poluotok, otjerati, pa vjerojatno dijelom i integrirarti Vandale, prijatelje im Alane. Vizigoti će osvojiti i kraljevstvo Sueba i njihovog glavnog grada Bracare (584-585)
Godine 711, islamski Mauri napadaju Iberski poluotok i uništavaju Vizigote. Dijelovi Vizigota povući će se u planine Asturije odakle će se pružiti otpor islamizaciji, a Pelayo započeti rekonkvistu. –Grof Vímara Peres povratit će od maura područje između rijeke Minho i Douro. Ovaj čovjek, koji vjerojatno pripada precima savremenih Galjega osnivač je prvog Portugala ,ta zemlja bit će prozvana imenom portucale, a osnovat će i grad Vimaranis (današnji Guimarães), prozvavši ga po sebi, i on još svojim imenom čuva spomen na njega. Portugal je de facto bio nezavisan tokom slabih leonskih kraljeva, dok je bio dependencija Kraljevstva Leon, i de jure to postaje 1065 kao Kraljevstvo Galicije i Portugala na ćelu sa Garciom II (García II, 1065 do 1071). Ovaj je pak sin od Ferdinanda I Velikog, i ima još troje braće, među kojima je podijeljena zemlja. Alfonso IV dobiva Leon, Sancho II Kastilju, i najmlađi García II Galiciju sa dijelom Portugala. Godine 1072., pod njegovim bratom Alfonsom VI Kastiljskim, ponovno će se udružiti sa Leonom.
Novija povijest - Nastanak Portugala

Afonso, sin Henrijev, osnivač je nezavisnog Portugala. Za ovoo se izborio pobjedom nad vojskom svoje majke Tereze i njenog ljubavnika Fernanda, u bici što se zbila 1128. blizu Guimarãesa.
Godine 1095 Portugal se odvaja od Kraljevine Galicije, ali još je uvijek pod Leonom kao i Kastilja. Koncem 11 stoljeća burgundski vitez Henry (Henrique de Borgonha) postaje grofom Portugala, zastupa njegove interese i ujedinjuje ga sa grofovijom Coimbra. Između Kastilje i Leona za to vrijeme bijesni građanski rat a Henry proglašava nezavisnost. –On ipak umire a naslijedi ga sin Afonso Henriques, on je jak čovjek, odlučan i zaratit će protiv svoje majke Tereze Leonske (Teresa de Leão) i njenog ljubavnika Fernando Perez de Trava, u bici na São Mamede (Batalha de São Mamede) i odnijeti 24-tog dana u lipnju 1128. godine pobjedu. Afonso se 1139 proglašava kraljem Portugala a Sveta stolica to 1143 službeno i priznaje. Ovime Portugal postaje nezavisna država a henrijev sin Afonso prvim kraljem. Guimarães, kod kojega se odvijala bitka na São Mamede postaje glavni grad novoosnovane države.
Od vremena 1249. pa do 1250. i jug Portugala, Algarve, konačno je oslobođen od Maura. Godine 1255. glavni grad postat će Lisboa (Lisabon). Godine 1373. dolazi do Anglo-Portugalske alijanse, sporazuma sa Engleskom koji je na snazi do danas, takozvana Aliança Luso-Britânica ili Anglo-Portuguese Alliance. Ribarstvo i pomorska trgovina postat će glavne aktivnosti Portugala, a i Engleske. Portugalci se tako kroz 15 i 16. stoljeće i okrenuše moru. Godine 1415. oni osvojiše bogati trgovački islamski centar Ceutu. -João Gonçalves Zarco se 1419 iskrcao na otok Madeira, a između 1427. i 1431. istražili su Azorsko otočje.
Uslijedid će uskoro i otkrića drugih kontinenata i civilizacija, koja će na Portugal imati sličan utjecaj kao i na Španjolsku.
Etnografija

Par u tradicionalnim nošnjama s kraja 19. stoljeća
Portugalci su očuvali mnoge svoje starine, ovo se osobito izraženo u izoliranijim planinskim predjelima i krajevima gdje se ljudi još bave stočarstvom. Nacionalni dres možemo još vidjeti prilikom vjenčanja i drugih svetkovina u provinciji Minho na sjeverozapadu Portugala. Upravo istočno u Trás-os-Montes e Alto Douro pastiri su očuvali slamnate kabanice, a na jugu Portugala u Alenteju stočari (čuvari goveda) nose zelene i crvene kape na navlačenje i kratke samarra-kaputiće sa kragnom od lisičjeg krzna.

U osnovi portugalske kuhinje je upotreba kvalitetnih sastojaka koji se spremaju na jednostavan način kako bi se očuvalo bogatstvo okusa. Jela se pripremaju s osnovnim namirnicama, a neizostavno je maslinovo ulje, češnjak i luk. Mediteranski utjecaj i veliki izbor začina omogućili su portugalskim kuharima najbolje okuse i teksture čime je smanjena potreba za kompliciranim receptima.
Poznati kao istraživači i osvajači, portugalski moreplovci su pri povratku u zemlju, uz razne dragocjenosti donosili i najrazličitije začine, čime su obogatili svoju, ali i europsku kuhinju. Do tada neviđeni u Europi, crni papar, cimet, đumbir i chilly su se ubrzo udomaćili u raznim europskim kuhinjama.  Uz začine neizostavni dio prtljage moreplovaca su bili i egzotični proizvodi, kao što su čaj i riža s Dalekog istoka, krumpir iz Južne Amerike, bez kojih se danas ne može zamisliti obrok u bilo kojoj zemlji Europe. Zahvaljujući upotrebi novootkrivenih začina i proizvoda u kombinaciji s domaćim, portugalska kuhinja se smatra istinskim uživanjem u najrazličitijim ukusima. Značajan doprinos bogatstvu portugalske kuhinje daje domaća proizvodnja kukuruza, krumpira i riže, kao i nepregledni maslenici,vinogradi, stabla naranči, smokvi i badema kojih ima u izobilju u Portugalu.
Bakalar na 365 načina
Blizina mora nije ostala bez utjecaja, tako da se portugalska kuhinja odlikuje i bogatstvom jela od morskih plodova. Portugalce smatraju najvećim potrošačima ribe u Europi, a jedu ju na sve načine, bilo to na žaru, kuhanu ili pak dimljenu. Među potonjima je najpoznatiji dimljeni bakalar koji spada među najomiljeniju portugalsku hranu. Obično je sušen i posoljen, što potječe od stare ribarske tradicije koja je postojala prije izuma hladnjaka, a najjednostavnija priprema ribe uključuje kombinacije s maslinovim uljem i vinskim octom. Uz bakalar omiljene su i pečene sardine, hobotnice, lignje, škampi, kozice, školjke i zapravo svi morski plodovi. Poznato jelo s morskim plodovima je calderiada koja je sastavljena od različitih vrsta ribe i školjki, krumpira, rajčice i lučica. Sve ukusne dobrote morskog svijeta također združuje rižoto s morskim plodovima arroz de marisco.
Meso za hladnije dane
Među tradicionalnim mesnim jelima je cozido kojeg obično Portugalci jedu za vrijeme hladnijih mjeseci. Mješavina je to različitih vrsta mesa i povrća, a sastojci se razlikuju ovisno o regiji. Portugalski cozido se spravlja od govedine, svinjetine, kobasica, ponekad i piletine, sve se servira s povrćem, rižom i krumpirom, a poslužuje uz maslinovo ulje i crno vino. U Portu se tradicionalno spravljaju franchesinhi, kruščići punjeni mesom, a kod mesnih jela je potrebno i spomenuti alcatro. Riječ je o pečenoj govedini mariniranoj u crvenom vinu i češnjaku, a dio je tradcionalne kuhinje na otoku Terceira. U kontinentalnom dijelu Portugala beseda alcatra slovi za kvalitetno mesno jelo. Riječ je o bifteku, obično goveđem ili svinjskom, serviranom u umaku kojem je baza crveno vino, s pečenim krumpirima, rižom i salatom.
Juha barem jednom dnevno
Portugalci svaki obrok započinju juhom od kojih je najpoznatija Caldo verde, gusta juha sa  sjeckanim krumpirom i kobasicama, pripremljena s maslinovim uljem. Nemojte se začuditi ako vas ponude juhom od kamena poznatijom kao Sopa de pedra, za koju se veže zanimljiva legenda. Naime, jednom davno je svećenik, imajući samo kamen kao mogući sastojak, u želji da napravi juhu, išao od vrata do vrata, moleći ljude za još samo jedan sastojak i skupio dovoljno da napravi ovu danas čuvenu juhu. Regija Alantejo je poznata po juhi napravljenoj od kruha i ribe, koja predstavlja sposobnost tamošnjih stanovnika da i pored siromaštva naprave odlično jelo. U toj regiji je osnovni proizvod kruh, a uz dodatak raznih aromatičnih začina nastaje čuvena juha.


Ništa bez sireva, deserta i vina
Portugalska kuhinja se ne može zamisliti bez sireva, a osobito su poznati ovčji sirevi Queijo da Sera, koji se proizvodi u planinskoj regiji Serra da Estrela. Portugalci su pravi majstori u spremanju kolača, pa je teško odabrati koji je najukusniji. Kolači su se ranije pravili u samostanima, tako da su i nazivi u skladu s mjestom nastanka kao što su Nebo, Svećenikovo uho ili pak Opatičin pojas. Spomenut ćemo i slatke specijalitete od jaja, mlijeka i cimeta, kolače sa kremom od jaja i mlijeka, puding od riže s cimetom ili pak sitne kolače od marcipana s kremom od badema. Portugal je osobito ponosan na svoja vina. Zahvaljujući povoljnoj klimi, različitim sortama grožđa i stoljetnom umijeću vinara, portugalska vina se svrstavaju među najpoznatija u svijetu. Izdvajaju se dvije osnovne vrste – Vihnos maduros, čije se vrenje odvija u flaši i Vihnos verdes ( bijelo i crveno ) koji potiču iz pokrajine  , čija pjenušavost varira ovisno o starosti, tehnici i načinu čuvanja. Njihova vina su obično laka, kisela mlada vina, slatka voćna ili vina intenzivne arome. Neki od šampiona vinskih podruma su Porto, suhi Special, polusuho i tamno vino Verdelho, vino Boal karakterističnog bukea, slatka i sočna Malvazija. Portugalci obrok završavaju likerom, kao što je Amarquinha, napravljena od gorkih badema.

ceska kuhinja 3

ceske knedle                  

Sastojci

• 4 kriske kruha
• 100gr mlakog mleka
• 2 jaja
• 2 kašike peršuna
• 3 kašike brašna
• 1 glavica luka
• 1 šargarepa
• malo ulja, so, biber
  

  Priprema

• 1.
  Luk iseći na sitne kockice i malo propržiti, tek da zacakli.
  
• 2.
  Šargarepu kuvati 5 minuta i nju iseći na kockice.
  
• 3.
  Hleb takodje iseći na kockice. Dodati mu propržen luk, prokuvanu šargarepu i sve ostale sastojke.
  

4. Umesiti lagano homogenu masu,  pobrašnjavljenim rukama napraviti DVA valjka, pa ih staviti na samolepljivu foliju i čiste pamučne krpe.
 

Valjke umotati prvo, samolepljivom folijom, pa u krpe, vezati krajeve i spustiti u ključalu, posoljenu vodu. Kuvati 15 minuta. Malo prohladiti, odmotati i iseći na komade.

 

Knedle sa medom i vocem

 

Sastojci

• Za knedle
• 2 belanca+malo soli
• 50gr griza
• 2 kasike kukuruznog brasna mekog
• 50gr integralnog brasna
• 1 kasikica cimeta
• 150gr nemasnog kravljeg sira
• 4 kasike meda
• 1 kasika margarina
• malo naribane limunove korice

• Jos je potrebno
• 2-3 kasike griza
• 2 kasike margarina
• kasikica ulja
• 500gr smrznutog voca (visnja,malina,ribizla)
• 1 kasika gustina
• 1dl vode
• med 

  Priprema

  1. 1.
     Med i margarin malo otopiti, belanca umutiti sa malo soli.
  2. 2.
     Pomesati suve sastojke pa dodati med, margarin i sir pa na kraju umucena belanca.Kasikiom izmesati da se sjedini i ostaviti da odstoji u frizideru bar pola sata.
  3. 3.
     Kasikom vaditi knedle i kuvati ih oko 10min u malo posoljenoj vodi.
  4. 4.
     Ispziti griz da porumeni pa kuvane i ocedjene knedle spustati u griz i lagano pomesati da se griz zalepi.
  5. 5.
     Voce zagrevati da se otopi pa pojacati i prokuvati, cim pocne da vri dodati vodu sa razmucenim gustinom.Neka jednom prokljuca i skinite sa vatre.Po zelji mozete dodati i secer.Ako vam se umak ucini pregusto ili voce nema dovoljno soka dodajte jos vode ili nekog soka npr.od visnje.
  6. 6.
     U posudu u kojoj cete posluziti knedle redjajte, knedle+voce+med i tako dok neutrosite sve sastojke.
  7. 7.
     Takodje mozete posipati i secerom ili nekim drugim umakom, ove knedle su za sve kombinacije. 
      

     Pohani sir s mesnim nareskom 

     Sastojci

     4 osobe

     
     • pohani sir
     • 8 kriški sira, debljine oko 5 mm
     • 8 kriški mesnog nareska
     • 1/2 male žlice Vegete
     • 2 jaja
     • brašno i krušne mrvice
     • ulje

     • umak
     • 1 žlica maslaca
     • 2 češnja češnjaka
     • 1 jušna žlica brašna
     • 3 dl mlijeka
     • sasvim malo muškatnog oraščića
     • sol, papar
     • peršin

       Priprema

       1. Za pohanje je najbolje koristiti polutvrde sireve tipa Gouda i Edamac jer su dovoljno čvrsti da se ne razliju tokom prženja, a opet taman dovoljno mekani da se kremasto rastope unutar korice.
       2. 1.
          Razmutite jaja začinjena Vegetom.
       3. 2.
          Kriške sira debljine oko 5 mm s jedne strane tanko premažite jajetom i na to položite krišku mesnog nareska jednake veličine.
       4. 3.
          Tako sljepljene uvaljajte u brašno i umočite u razmućeno jaje. Ponovite još jednom da se dobije deblji sloj koji će spriječiti curenje sira u toku pečenja. Na kraju dobro uvaljajte u krušne mrvice i lagano dlanom pritisnite da korica bude kompaktnija. Pazite da su rubovi svi dobro “popunjeni” koricom.
          Pripremljeni sir ostavite da se kratko posuši, a za to vrijeme pripremite umak.
       5. 4.
          Sitno nasjeckajte češnjak i peršin.
       6. 5.
          U posudi rastopite maslac, dodajte češnjak, pa pospite brašnom. Dobro promiješajte. Kratko pržite – brašno i češnjak moraju ostati svijetli!
       7. 6.
          Smanjite vatru i sve zalijte s malo mlijeka i žustro miješajte da se stvori glatka masa. Sada dolijte ostatak mlijeka i kuhajte miješajući još koju minuticu da dobijete glatki umak srednje gustoće. Začinite muškatnim oraščićem (ribanim ili u prahu), solju i paprom, te pred kraj pospite peršinom.
          Kad je umak gotov, u dobro zagrijanom ulju pržite pripremljeni sir. Sir se mora pržiti kratko da korica ne popuca i da sir ne iscuri. Isprženi sir Izvadite kratko na ubrus da se ukloni suvišna masnoća i još vruće poslužite. 
           

ceska kuhinja 2

ceski kolac
Sastojci za biskvit:

• 5 jaja
• 200 g secera
• 200 g ostrog brasna
• 2 zlice kakaa
• 1 zlica vode

Sirup:

• 150 ml mlakog mlijeka
• 2 zlice vanilija ekstrakta

Zuta krema:

• 500 ml mlijeka
• 5 zumanjaka
• 120 g secera
• 5 zlica ostrog brasna
• 200 g maslaca
• 50 g secera u prahu

Saum pjena:

• 5 bjelanjaka
• 250 g secera
• sok 1 ⁄ 2 limuna

Priprema:
Izradite zumanjke sa secerom. Posebno izradite bjelanjke te postepeno dodajte u zumanjke. Pomijesajte sa brasnom i prosijanim kakao prahom, te vodom. Biskvit pecite oko 35-40 min na 190 C. Drvenom cackalicom provjerite dali je pecen. Topal biskvit natopite sa sirupom.
Za zutu kremu izradite zumanjke i secer te dodajte brasno. Mlijeko stavite da prokuha te malo dodajte u zumanjke. Promijesajte, te sve vratite u vrelo mlijeko i mijesajte dok vam se krema ne stvrdne. Prebacite u plasticnu posudu i ostavite da se ohladi.
Maslac sobne temperature izradite sa secerom u prahu i izmiksajte zajedno sa kremom od zumanjaka. Kremu premazite preko biskvita i na to kuhani saum.
Za saum bjelanjke izradite sa secerom te nastavite miksati i kuhati ih na vodenoj kupelji jos kojih 6,7 min. Trebate dobiti jednu gustu, ljepljivu i sjajnu smjesu. Nemojte ih dugo drzati na pari kako vam se rubni dijelovi u zdjeli nebi poceli previse stvrdnjavati i susiti. Saum premazite preko kreme i pustite da se ohladi.
Kolac pospite ribanom tamnom cokoladom ili tankom glazurom.
Dobar tek!

Praško čudo

Sastojci

• Tijesto:
• 1 cijelo jaje
• 150 g šećera
• 1 žličica sode bikarbone
• 50 g margarina
• 2 žlice mlijeka
• 2 žlice meda
• 450 g glatkog brašna
• 1 žlica kakao

• Krema:
• 4 dl mlijeka
• 2 i 1/2 žlice glatkog brašna
• 2 žlice šećera
• 1 vanilin šećer
• 2 žlice mljevenog šećera (ne prepune)
• 150 g margarina

• Čokoladna glazura:
• 100 g čokolade za kuhanje
• 3 žlice ulja

Priprema

1. Svi sastojci osim brašna izmiješaju se mikserom u zdjeli koja smije na peć, jer se tijesto prvo mora zagrijati. Stavi se na laganu vatru i stalno miješa sve dok se soda ne zapijeni. Tad se makne i umiješa brašno. Zamijesti se glatko tijesto, koje je gumenkasto zbog meda i vrlo se lako razvlaći u kore veličine lima od pećnice
 Tijesto se podijeli u četiri jednaka dijela i odmah se razvlaće kore, jer puno lakše ide kad je tijesto toplo nego dok se ohladi. Ja radim na četiri kore, vi probajte, ali vam savjetujem da za prvi put probate na tri, bit će vam lakše razvaljati na malo deblje kore. Moje su jako tanke.
 Svaka kora se razvalja u velićini lima od pećnice i namota na valjak i prenese na preokreniti lim pobrašnjen brašnom. To ide bez problema jer tijesto ne puca, ali ako se vi bojite tako, slobodno razvaljajte na papiru za pećenje pa prenesite sa papirom. Kad je kora na limu ja je malo dotjeram odrežem višak tijesta.
 Za kremu se brašno (dvije i pol žlice brašna na vrh, ne ravne), 2 žlice šećera i vanilin šećer skuhaju u mlijeku ko puding. Kad se ohladi umiješa se u margarin izrađen sa mljevenim šećerom i dobro izmiksa da bude lijepa glatka krema.
 Krema se podijeli u tri jednaka dijela i mažu se kore. Na zadnju ide čokoladna glazura.
Ja uvijek čokoladu rastopim na pari i dobro izmiješam sa ulje i prelijem preko kolača. 

Kore su tvrde kad se premazuju kremom, zato treba nježno pritiskati da se ne polome. Nakon nekoliko sati one već otpuste i režu se bez problema, a u ustima se tope, doslovno. Potrebno je kore premazati isti dan, jer ja jednom nisam, ostavila sam za sutra i tada se nisu otpustile, bile su krckave do zadnje kockice. 

 

Pečeni voćni čaj

Sastojci

• 2 kg raznog voća ...jabuke, kruške, dunje, limun, naranča, kupine, maline, šljive...
• 1 kg šećera
• cimet
• anis
• klinčić
• 2- 2,5 dl ruma

• Priprema

  1. Svo voće izrežite na veličinu zalogaja.
  Stavite ga u dublju tepsiju od pećnice, pospite ga šećerom i začinima. Promješajte i stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 180°C. Tako ga pecite-karamelizirajte 1h.
  Izvadite ga van iz pećnice, zalijte sa rumom dobro promješajte i stavljajte u sterilizirane i tople staklenke.
  Napunite ih do vrha, odmah zatvorite i okrenite naopačke.
  Tako ih držite dok se potpuno ne ohlade, ili preko noći.
   Sada sljedi čisti voćni užitak.
  U šalicu stavite 2-3 žlice voćnog pečenog čaja, zalijte sa 2-3 deci vruče vode, promješajte i uživajte u toplom napitku. Na kraju sa žličicom pojedete voće koje je ostalo na dnu šalice...
  mmm ... divota...
  
  
  
  
  
  
  
   

češka kuhinja 1

Zemlja iz koje nas je za vrijeme rata posjećivalo najviše turista, koje smo tada tretirali kao nužne, ali slabo platežne goste, danas je dio evropske unije i ti nekada „loši“ gosti postali su bolje platežne moći od naših građana. U znak dokaza koliko je Češka napredovala i sa svojim turističkim adutima, u njoj je organiziran zadnji svjetski kongres FIJET-a (Udruge turističkih novinara i pisaca o turizmu). Hrvatsku delegaciju predvodila je članica upravnog odbora FIJET-a Tina Eterović Ćubrilo, a među delegatima se imala čast naći i potpisnica ovih redaka.
Glavnina kongresa održala se u „toplom trokutu“ karlovarskog kraja čije kutove uz svjetski poznato lječilište Karlove Vare čine Frančiškove i Marijanske Lazne. Fascinantno je vidjeti koliko kraj bogat termalnim vodama može to svoje bogatstvo turistički eksploatirati, pa tako, za razliku od naših termi koje su uglavnom zatvorene u socrealističke betonske zidine Karlovy Vary imaju cjelogodišnju popunjenost svojih 40-ak hotela s četiri i pet zvjezdica i velikog broja hotela s manjim brojem zvijezdica. Dio kongresa FIJET – a održao se u Carlsbad plazi, a dio u Grandhotelu Puup koji se ponosi tradicijom dužom od tristo godina.
Arhitektura Karlovih Vara odiše austrougarskih štihom i sama o sebi govori da se radi o omiljenom mjestu careva, političkih, znanstvenih i umjetničkih ličnosti Europe. Tu je vjerovatno i korijen poveznice novog prijateljstva Karlovih vara i naše Opatije. Karlove Vare je osnovao kralj Karlo IV i tada je počeo niz investicija u njihovu ljepotu. Glavnu ulicu Kalovih Vara nastanjuje niz dućana s poznatim robnim markama namijenjenih gostima visoke platežne moći. Kako Karlovy Vari imaju 12 termalnih izvora ljekovite vode koja izvire na 73 °C, posjetitelji šeću gradom sa specijalnim šalicama čija je drška ujedno i keramička slamka namijenjena hlađenju vode. Dok šeću, sa izvora dotaču u svoje šalica ljekovitu vodu. Klijentelu čine uglavnom bogati Rusi, ali, iako je sve materijalno gradu osigurano, osoblje uslužnih djelatnosti ima pred sobom još dugi put učenja kako tretirati svoje platežne goste. Kada uđete u hotel, restoran ili dućan slijedi vam borba za pažnju osoblja kako biste mogli naručiti ili kupiti ono po što ste došli.
Poznati biljni liker becherovku, rado prezentiraju kao trinaesti izvor Karlovih Vara, a u tvornici-muzeju je možete degustirati u desetak varijanti. Godišnje se proizvede 7 miliona litara Beherovke, kojoj pridaju i ljekovita svojstva.
Na češku kuhinju utjecale su Njemačka, Austrijska i Mađarska kuhinja.
U Češkoj se jede uglavnom meso, najviše su zastupljeni svinjetina i patka, a često se služe i piletina i zec. Njih se servira s kiselim kupusom i knedlima (knedličke) koje česi rade na desetine načina. Knedle mogu biti od tijesta s dodatkom slanine i raznog začinskog bilja, od kruha, od krumpira, punjene voćem itd. Češke su knedele veće nego austrijske i najčešće ih se servira narezane na šnite. Najpoznatije češko jelo je pečena svinjetina s knedlama i kupusom. Kupus je također vrlo zastupljena namirnica s time da se u Bohemijskom kraju sprema kao kiseli (slično našem kiselom kupusu) dok u Moraviji češće spremaju svježi naribani kupus s dodatkom šećera. U češkoj se jede i jako puno krumpira – pečenog, kuhanog, friganog i kao osnovu za razne knedle ili palačinke od krumpira. Često se priprema gulaš, ali je češki gulaš, kao i naš samo s drugim začinima, manje ljući od mađarskog i u njemu se upotrebljava više luka. Puno namirnica se marinira. Najzastupljeniji začini su kim, mažuran i češnjak.
Jedan od najpoznatijih čeških proizvoda je praška šunka, koju se u češkoj može naći u svakom hladnom predjelu, kao i pršut u našem primorju, a kulen u hrvatskom kontinentalnom području.
Za desert se najčešće poslužuju štrudli i knedle punjene voćem, povrh kojih se često servira šlag.
Nacionalno piće je piva i po njenoj potrošnji po glavi stanovnika Česi su prvi u Svijetu. Za njima kaskaju Njemačka i Austrija. Niz svjetski poznatih pivnica nalazi se u Pragu, a kako je Prag nekada bio grad i naših studenata u pivnici Fleka osnovan je NK Hajduk. U Fleku stalno šeću konobari s još nenaručenim pladnjevima becherovke i piva i ako poželite nešto od toga dovoljno je ispružiti ruku. Zahuktaloj pivničkoj atmosferi doprinosi postariji harmonikaš. U jednu od manje turistički eksploatiranih pivnica odveo nas je jedan taksista i to je zaista bio pravi doživljaj. Uz brojne vrste piva nude se i odlična piva od badema, te piva od koprive i piva od višanja. Većim društvima pivo vlastite proizvodnje servira se u „žirafama“ – visokim posudama s pipom u koje stane 4 l piva i u kojoj se cjelo vrijeme održava adekvatna niska temperatura piva.

Zadnjih godina, zlatni grad Prag je ponovo zasjao u punom sjaju. Velebni dvorac iznad Praga, impresivan Karlov most, židovski kvart, astrološki sat, prekrasni trgovi i impresivne zgrade, nebrojeno mnogo tematskih dućana i kafića, uz atmosferu kulturnog i hedonističkog grada, podsjećaju vas na svakom koraku da se nalazite u jednom od najljepših gradova.

Češki okusi

Neposredno uz bujon od piletine i juhu od rajčica, vrlo popularno na češkim stolovima su također, juha od bijelog luka – češnjak juha (cesnakova polevka), tripice – juha od tripica (drstkova polevka) i gulaš juha. Gulaš je osobito popularan – to je kombinacija pirjanog mesa u aromatičnim, dobro začinjenim umacima. On se služi sa knedlama – okruglicama od kruha, kvasca i krumpira. Knedle se koriste umjesto krumpira ili riže s mesom u gustom umaku. Povrće je također popularno – npr. pržena cvjetača (smazeny kvatak), palačinke od krumpira (bramboráky) ili pire od graška (hrachova kase). Ne možemo zaboraviti karakterističan pohani sir u krušnim mrvicama (smazeny sir) koji se poslužuje s umakom i čipsom. Češka brza hrana je parek v hladniku – hot dog sa senfom ili kečapom kojeg prodaju ulični prodavači. S druge strane, ispostavlja se da je užina koju najviše preferiraju uz pivo, utopence – kiseli hot dog. Kada su deserti u pitanju, uz slatke knedle, tu su i fritule i palačinke – palacinky i karlovarske oplatky – vafli s čokoladnim ili punjenjem od oraha, ili slatki kroasani – rohlicky.

Povrće na češkom stolu

Tek od nedavno su, paralelno sa širenjem zdravih prehrambenih trendova, Česi počeli obraćati pozornost na prisutnost povrća u svojim jelima. Danas se, uz rajčice, krastavce i kiselo povrće, mogu naći i salate bogate hranjivim vrijednostima. Mahunarke i kupus su posebno cijenjeni u češkoj kuhinji.

Obožavanje piva

Postoji blizu 500 vrsta piva, poznate pivske kuće Pilsner ili Budweiser kao i manje marke, lokalne pivovare proizvode jednako dobro pivo kao i one veće. To je neodvojivi dio češke tradicije. Ne samo da je izrada piva ritual, već također način na koji se ono toči i pije. Gurmani i stručnjaci u ovom području kažu da pivo treba točiti polako, oprezno, jer najvažnija stvar se krije upravo u tome – količini i kvaliteti pivske pjene.

madjarska kuhinja 2

recepti

Kolac od cokolade 

 

Sastojci

5 osoba

• 4 Jaja
• 140g brasna
  
  
• 1 kesica, prasak za pecivo
• 300g cokolade za mesnju
• 150g margarina
• 120g secera 
  

  Priprema

  1. Margarin i cokoladu istopiti
  
  4 jaja izlupati i dodati secera po ukusu ( oko 120g ) , mutiti i dodati istopljenu cokoladu.
  Mutiti i dodati 140g brasna i prasak za pecivo.
  Sve lepo mutiti i sipnuti u vec namazan pleh i staviti na 170stepeni da se pece.
  
  
  
  
  Dok se kolac pece, iseckati cokoladu na male kockice.
  Kada je kolac vec skoro gotovo izvditi ga i staviti iseckane kockike cokolade na njega.
  Lepo poredjati da bude na celom kolacu.
  Vratiti u rernu da se cokolada malo istopi
  
  
  

  Barátfüle(Baratfile)

   

  Sastojci

  4 osobe

  • 500g brasna
  • 2 jaja
  • 1/2kasikice soli
  • oko2dl vode
  • 4kasike ulja
  • po potrebi brasno

  • za punjenje
  • dzem(sljiva,kajsija..)

  • za posipanje
  • prezla
  • 100g putera(masti,ulja..)
  • secer kristal

  
  
  

  Priprema

• 1.
  Od brasna,jaja,ulja,vode i soli zamesiti testo koje ne sme da se lepi.
  Po radnoj pšovrsini posuti brasno i rastanjiti testo 3mm debljine.
  
  
• 2.
  Testo mozete seci na kockice 5x5cm i na sredinu stavljati malu kasikicu dzema,presavijete u trougao i viljuskom pritisnete da bi se lepo zatvorili,a mozete i ako imate kalup za raviole u njemu da pravite.
  (ja imam plasticni kalup u obliku je kruga i testo vadim u krugove ,pa stavljam u taj kalup,stavim dzem,preklopim i pritisnem.
  
  
  
• 3.
  U dublju serpu sipate vode i dodate malo ulja,stavite da prokuva.
  Stavljate baratfile jednu po jednu(ja stavim da se zajedno kuvaju 6,7 komada)
  kad isplivaju ,gotove su i vadite resetkastom spatulom u ciniju.
  

4. U serpici zagrejete puter(ili mast ili ulje) .dodajete prezle toliko da zagusi masnocu.
Uvaljate baratfile i na kraju pospete kristal secerom.

Rigó Jancsi 

 

Sastojci

15 osoba

• Testo
• 6 jaja
• 80gr šećera
• 20gr kakako u prahu
• 60gr brašna
• 2 kašike tople vode

• Krema
• 250gr čokolade za kuvanje
• 120ml mleka
• 500ml mlečne slatke pavlake
• 4 kašike likera- gran marinier, cointreau ili rum
• 1 kašikica arome vanile

• Glazura
• 150gr čokolade za kuvanje
• 75gr slatke pavlake

• I još
• 150gr đžema od kajsija
• 1 kašika vode 
•  
• Testo
• 1.
  Za korice, penasto umutiti žumanca sa šećerom da se šećer skroz rastopi, a jaja posvetle. Brašno pomešati sa kakao prahom, najbolje da su prosejani, pa ih povezati sa umućenim žumancima. Dodati i toplu vodu
   Posebno umutiti belanca u čvrst šne, pa ih ručno lagano mešajući pomešati sa masom od žumanaca. Smesu izliti u pleh od šporeta pokriven papirom za pečenje. Peći na temperaturi od 180C, dvadesetak minuta
   Testo izvaditi iz rerne i ostaviti da se potpuno ohladi. Sa potpuno ohlađenog testa skinuti papir pa ga po dužoj strani preseći na dva dela. Jedan od delova iseći na kocke 5x3, u odnosu koji daje četvrtaste kocke što zavisi od veličine pleha.
   Čokoladu sitno iseckati i preliti sa vrelim mlekom. Izmešati da se čokolada otopi i napravi dečna jednolična masa. Ako je potrebno dodatno zagrevati u mikrotalasnoj ili na laganoj vatri. Ostaviti da se ohladi do prihvatljive temperature koja neće naškoditi ulupanoj slatkoj pavlaci.
  Đžem otopiti sa kašikom vode da bude tečan pa njime namazati donju koru. Može se namazati i gornja pre sečenja, ali onda treba više đžema. Za mene je ovoliko sasvim dovoljan kontrast čokoladi.
  
  

  Staviti obruč pa namazati sa celom količinom fila. Na fil poslagati kocke od gornje pripremljene kore.
   
  

  Odgore preliti glazurom pripremljenom od otopljene čokolade sa slatkom pavlakom.
  Hladiti u frizideru više sati, najbolje preko noći.