puding

Puding je vrsta slatkog deserta dobijenog kuhanjem brašna, jaja, krupice i maslaca u mlijeku na pari.
Riječ puding (engleski pudding) engleskog je podrijetla.
U novije vrijeme puding se priprema poluindustrijski tako da se u vrećicama prodaje prah koji treba samo skuhati u mlijeku uz dodatke po želji.
Puding se priprema kuhanjem praha u mlijeku sa dodatkom šećera, cimeta, vanilin šećera i maslaca, a može biti ukrašen rezanom čokoladom, suhim grožđem ili nekim voćem, služi se vruć ili hladan.

Povijest pudinga

Povijest pudinga je komplicirana, jer su se istim imenom zvala različita jela kroz povijest. Povjesničari hrane se slažu da je prvi puding zapravo proizvod u srodstvu s kobasicama. Srednjovjekovni pudinzi su mesni, a tek su od 17./18. st. slatki s brašnom, orasima i šećerom. Jer mesni je puding ustvari bio punjenje za kobasice. Pečeno ili kuhano bez crijeva u posebnim vrećicama.
Ali i slatki puding potječe iz Srednjeg vijeka i nastao je od punjenja za kolače ili pite. Jaje je oduvijek bilo poznato kao odličan vezivni materijal, koristilo se i u spravljanju boja pa i u građevinarstvu. A kad je izmišljen prašak za pecivo, jaja više nisu bila potrebna i puding kao desert se mogao početi širiti.
Zanimljivo je da su u Americi na kraju 19. st. puding promovirali kao zdravu hranu za djecu i nemoćne. Pa čak i puding od čokolade s tada modernom i posebno zdravom tapiokom. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća već je izmišljen i instant puding, čiji je pohod krenuo svijetom.
Nekad su engleski fratri protestirali kod svog kuhara zbog pudinga od graška, čestog samostanskog jela. Danas se protest zadržao samo u dječjoj pjesmici.
Puding od graška topao
Puding od graška hladan
Puding od graška u loncu
Devet dana star
Neki ga vole toplog
Neki ga vole hladnog
Neki ga vole u loncu
Devet dana star
Kažu engleski povjesničari da se ključni trenutak u povijesti pudinga zbio kad se bijeli puding, koji se radio od žitarica, počeo miješati s crnim zvanim, blood. Blood puding ili krvavi je ustvari naša krvavica. Kobasica poznata cijeloj Europi, jer ništa se od dobrog prasca ne baca. Imaju Englezi i poslovicu koja kaže da se od prasca sve jede, osim očiju i skvičanja.
Ustvari i meni je najdraži puding, krvavica. Pogotovo kad je punjena heljdinom kašom, a uz nju su i kiselo zelje i restani krumpir. Prava zimska idila.