finska kuhinja 2

Finske palačinke

Sastojci

• Za palačinke:
• 150 g Pšeničnog oštrog brašna Podravka
• 2 jaja
• ½ vrećice Praška za pecivo Dolcela
• 2 Vanilin šećera Dolcela
• ½ žličice pimenta
• 250 ml mlijeka
• ulje za pečenje palačinki

• Za nadjev:
• 200 g Džem extra borovnica Podravka 

  Priprema

  1. 1.
     Brašno pomiješajte s praškom za pecivo i pimentom, dodajte mlijeko, žumanjke, vanilin šećer, pa pjenjačom izradite glatku smjesu.
  2. 2.
     Ostavite je stajati desetak minuta, a zatim umiješajte čvrsti snijeg od bjelanjaka.
  3. 3.
     Od pripremljene smjese pecite deblje palačinke promjera 7-8 centimetara.
  

  Posluživanje

  Na svaku palačinku stavite 1-2 žličice džema od borovnice i poslužite tople.
  

  Savjet

  Palačinke pecite na laganoj vatri.
  

  Gljive s kiselim vrhnjem

  Sastojci

  4 osobe

  

  • 500 g gljiva (šampinjoni, bukovače, vrganji)
  • 100 g luka
  • 40 g maslaca
  • 15 g krušnih mrvica
  • 250 ml kiselog vrhnja
  • 1 žlica nasjeckanog peršina
  • Crni papar mljeveni Podravka
  • 1 žlica Vegete   
  • Priprema
    1. 1.
       Gljive operite i izrežite na četvrtine.
    2. 2.
       Na maslacu kratko popecite nasjeckani luk, dodajte gljive, Vegetu i papar, pa zajedno pirjajte na laganoj vatri dok tekućina ne ispari.
    3. 3.
       Dodajte mrvice, pa pirjajte još oko 5 minuta.
    4. 4.
       Na kraju umiješajte kiselo vrhnje i pospite peršinom.

    Posluživanje

    Poslužite s kuhanom rižom.
    

    Kuglice od mesa

    Sastojci

    4 osobe
    
    • 500 g mljevenog mesa
    • 40 g krušnih mrvica
    • 100 ml vrhnja za kuhanje
    • 1 žlica ulja
    • 50 ml vode
    • 100 g luka
    • 1 jaje
    • 1 žlica Vegete
    • ½ žličice pimenta
    • prstohvat bijelog papra
    • ulje za pečenje

      Priprema

      1. 1.
         Krušne mrvice pomiješajte s vodom i vrhnjem, pa ostavite stajati oko 10 minuta.
      2. 2.
         Na ulju popecite nasjeckani luk, malo ohladite, pa zajedno s pimentom, bijelim paprom, Vegetom, jajem i krušnim mrvicama dodajte mesu i dobro izmiješajte.
      3. 3.
         Od smjese oblikujte kuglice i pecite na zagrijanom ulju sa svake strane oko 5 minuta.

      Posluživanje

      Pečene mesne kuglice poslužite s kuhanim krumpirom i salatom od ribane mrkve.
      

      Savjet

      Mesne kuglice oblikujte vlažnim rukama.
      
      
       

      Tučena kašica od malina

      Sastojci

      • Košarica malina ili drugog bobičastog voća
      • oko 500 ml vode
      • 60 g griza
      • vanilin šećer

        Priprema

        
        1. 1.
           Stavite maline u vodu. Pustite da zavrije, a onda smanjite vatru i ostavite da lagano kuha desetak minuta, dok se voće ne pretvori u kašicu.
           
        2. 2.
           Procijedite dobivenu kašicu. Tekućinu vratite u lonac gdje se kuhala, a od ostatka kašice napravite smoothie ili shake. :)
           
        3. 3.
           Dodajte u lonac oko 100 mL vode (ili više ako vidite da je pregusto). Kada tekućina zavrije umiješajte polako vanilin šećer i griz, stalno miješajući. Kuhajte kašicu desetak minuta.
           
        4. 4.
           Kašicu ohladite, a zatim istucite mikserom,
           da dobije pahuljastu teksturu.
           

finska kuhinja 1

Laponska kuhinja snažno je utjecala na finsku, iako je čak i južni Finci smatraju prilično egzotičnom.

Geografski položaj

U brigu o zdravoj prehrani uključene su čak i finske vlasti, koje već godinama naglašavaju važnost prehrane za opću dobrobit društva.
Finska se nalazi u sjevernoj Europi, između Botničkog i Finskog zaljeva, a zauzima površinu od 337 032 km^².
Glavni grad je Helsinki, a ostali veći gradovi su Turku, Tampere, Lahti i Oulu. Klima je kontinentalna.
Finska se, sa svojim brojnim jezerskim sistemima (Saimaa, Päijänne, Näsi, Oulu), naziva i "zemljom tisuću jezera".
Povijesni utjecaj
1155. - u Finsku su iz Švedske stigli prvi misionari, a Finska je postala dijelom švedskog kraljevstva
1809. - Švedska je Finsku predala Rusiji, a car ju je proglasio autonomnim velikim vojvodstvom
06.12.1917. - Finska proglašava nezavisnost
1919. - Finska postaje republikom na čijem je čelu predsjednik
1939. - 1940. - Sovjetski Savez napao je Finsku
1941. - 1944. - borba između Finske i Sovjetskog Saveza završava ustupanjem dijela teritorija Sovjetskom Savezu, ali Finska zadržava nezavisnost i suverenitet
1955. - Finska se pridružuje Ujedinjenim narodima
1995. - postaje članicom Europske unije
Karakteristike kuhinje
Finska se, sa svojim brojnim jezerskim sistemima, naziva i "zemljom tisuću jezera".
Finska kuhinja ujedinjuje tradicionalnu seosku prehranu i specijalitete visokih slojeva društva sa standardima moderne kuhinje. Začini koji se u toj kuhinji upotrebljavaju uvoze se i s istoka i s juga. Za finsku je kuhinju specifična i prilagodba godišnjim dobima - svaki mjesec u godini ima i svoje specijalitete.
Finska gastronomija vrhunac doživljava ljeti, kada počinje sezona rakova. Finci znaju uživati u delicijama, ali u jelu su umjereni i paze da hrana bude lagana i zdrava. Tako se na jelovnicima i dalje nalaze tradicionalni specijaliteti poput kobasica, ali ponešto izmijenjenog sastava: masnoće životinjskog podrijetla zamijenjene su biljnima, a dodani su i sastojci poput brašna od borove kore, koje posjeduje ljekovita svojstva.
Finci obožavaju funkcionalnu i zdravu prehranu i koriste dosta žitarica (raž, ječam, zob), među kojima je najzastupljenija raž, za koju je znanstveno dokazano da povoljno utječe na zdravlje.
U brigu o zdravoj prehrani uključene su čak i finske vlasti, koje već godinama naglašavaju važnost prehrane za opću dobrobit društva. Prije nekoliko godina, u jednoj je regiji dovršen projekt u kojem su bili razmatrani uzroci visokog krvnog tlaka i srčanih bolesti. Nakon objavljivanja rezultata došlo je do velike promjene u potrošnji soli i masnoća životinjskog podrijetla, a zanimljivo je da je u tome sudjelovala i prehrambena industrija, koja je kao posljedicu smanjila količine soli i masnoća u gotovim proizvodima poput kruha i mesnih prerađevina. S promjenom prehrambenih navika znatno se smanjio postotak oboljelih od srčanih bolesti.
Od riba su najpopularnije haringe (sleđevi), koje se jedu i ukiseljene, poslužene s umakom od kiselog vrhnja.
Finska je do 1809. bila dijelom Švedske, pa je razumljiva i velika povezanost i sličnosti u kulturi i gastronomiji. Sličnost njihovih kuhinja prepoznaje se i u popularnosti mesnih kuglica te juhe od žutog graška (hemekeitto), koja se obično jede četvrtkom, sa svinjetinom i senfom te s palačinkama za desert.
Članovi se finskih obitelji preko dana bave raznim hobijima, pa je glavni zajednički obrok postao doručak. To više nije samo šalica kave popijena na brzinu, već pravi, potpuni obrok: zobena kaša, müesli, mekinje, žitne pahuljice, jogurt i mlijeko. Kruh i tost napravljeni su od cjelovitog brašna, a umjesto maslaca jede se laganiji margarin. Kod mnogih je obitelji omiljena crna kava s mlijekom budući da Finska spada u sam svjetski vrh po potrošnji kave. Dnevna doza vitamina C crpi se iz prirodnih sokova, svježeg voća, povrća i bobica.
Osim vode, mnogi piju i dosta mlijeka ili mlaćenice uz obrok, popije se i čaša domaćeg piva (Sahti), a ne pretjerano brojni ljubitelji vina uživaju u čaši–dvije nakon radnog dana.
Koskenkorva ili Kossu naziv je za finsku votku, koja se pije hladna, obično pomiješana s Coca-Colom (Kossukola) ili s mineralnom vodom Vichy (Kossuvissy). Popularna je i medovina Sima, jedan od zaštitnih znakova Vappu festivala. Slatki se napitak začinjava limunom, a nakon sekundarne fermentacije i grožđicama, koje služe kao pokazatelj zrelosti – kada isplivaju na površinu, piće je spremno za konzumaciju.
Lokalni specijaliteti
Supermarketi i brojne vanjske i unutarnje tržnice pružaju najzorniju sliku današnje finske kuhinje, a ta su mjesta ujedno i svojevrsne lokalne atrakcije, koje se rado pokazuju turistima i posjetiteljima. Domaćini će vas stoga rado pozvati da okusite dimljeni sleđ ravno iz ribareva broda u helsinškoj luci ili na ranojutarnju kavicu s uštipkom, ili da probate prženu mesnu pitu Lihapiirakka (s nadjevom od mljevenog mesa i riže) sa štanda na tržnici, koja se jede u cijeloj zemlji. Tanka korica od raži punjena je rižom i oblikovana kao "mokasinka", a jede se premazana maslacem. Karjalanpiirakka je pita s punjenjem od riže ili pire krumpira.
U gradu Tampere preporučit će vam krvavicu (Mustamakkara) s džemom od lingon bobica, a na tržnici u Turkuu nastojte ne propustiti kobasice s grožđicama ili lukom. Zanimljivo je i da se Mustamakkara naručuje izražavanjem iznosa novca koji ste za nju spremni dati, a ne količine ili broja kobasica!
Riblje pite u Finsku su došle iz Rusije. Kalakukko je tradicionalno jelo u obliku ribe pečene u kruhu, poznati specijalitet provincije Savo. Na tržnici u Kuopiju nalaze se pokretni štandovi koji prodaju te oble pite u obliku raženog hljeba, punjene sočnim nadjevom od ribe i masne svinjetine začinjene vlascem i morskom solju. Jesenski specijalitet na tržnici u Poriju je grillani piškor, dok Pieksämäki i Oulu imaju vlastite verzije pogače rieska.
Laponska kuhinja snažno je utjecala na finsku, iako je čak i južni Finci smatraju prilično egzotičnom. Ipak, uz gulaš od soba poslužit će vam pire krumpir, koji je omiljen u svim dijelovima Finske.
Losos, sob ili riba lještarka za glavno jelo, te desert od zlatnih kupina čine tipičan svečani laponski menu.
Travel tips

• Mobiteli - iako gotovo 75% stanovništva posjeduje mobitel, obzirnost prema drugima je obavezna: čim uđete u javnu ustanovu, prebacite ga na vibru, a pri upotrebi budite što diskretniji.Koncerti - Finska je poznata po izuzetno brojnim koncertima, stoga se prije odlaska raspitajte ne gostuje li možda vaša omiljena grupa upravo u vrijeme vašeg boravka.
• Muikku! - to je finski izraz za engleski "cheese" (iako doslovno znači "riba"), pa bez srama uzviknite muikku! kada nekog fotografirate.
• Kiosci - svakako probajte izvrsne vruće prigriske s kioska na ulici (dobrodošla promjena od bezlične fast food, iako ima i toga).
• Kina - ne vodite djecu na krimić; filmovi s nasiljem nisu im dopušteni (Bravo!).
• Cvijeće - svakako ga ponesite domaćici kada vas pozovu k sebi doma.
• Vino - nalazite li se na svečanoj zabavi na kojoj ste glavni gost, vino poslužite nakon govora domaćina i vaše zahvale.
• Točnost - maksimalno se potrudite da na dogovor stignete u točno vrijeme, inače će vas smatrati vrlo nepristojnima.

Autor: Irena Zrinski, novinarka

Završila je studij modnog dizajna u Zagrebu, talijansku modnu školu Callegari, te kolegij filmske i kazališne kostimografije u Londonu. Piše za ženske magazine, časopise o unutarnjem uređenju i Coolinariku!

Home made mljeko

kokosovo mljeko

Svi smo čuli za kokosovo ulje i njegove prednosti u odnosu na druga ulja koja koristimo u svakodnevnoj prehrani. No, također smo svjesni i da kokosovo ulje nije cijenom najpristupačnija opcija za sve. Na svu sreću, to nije jedini proizvod koji možemo dobiti od kokosa. Prije svega, tu je kokosovo mlijeko, odlična alternativa kravljem mlijeku.
Kokos je izrazito nutritivan i bogat vlaknima, vitaminima C, E, B1, B3, B5 i B6, kao i mineralima poput željeza, selena, kalcija, magnezija i fosfora. Ne sadrži laktozu, te je iz tog razloga odlična alternativa za one s intolerancijom. Ono je odlična baza za izradu smoothija, milkshakeova te općenito kao zamjena za mlijeko kod kuhanja.
Kokos i kokosovo mlijeko su neopravdano stekli lošu reputaciju jer sadrže veliku količinu masti. Ipak, ako je vjerovati novim istraživanjima – ne konzumiranje dovoljno masnoća zapravo može uzrokovati povećanu tjelesnu težinu. Jedinstvene srednje lančane masne kiseline u kokosovom mlijeku dokazano pomažu u mršavljenju, poboljšavaju imunitet, smanjuju rizik od srčanih oboljenja te utječu pozitivno na zdravlje kože i kose.
Ono čega trebamo biti svjesni kod konzumacije kokosovog mlijeka jest da jedna čaša sadrži između 300-400 kalorija. Stoga ako se ovo mlijeko konzumira na dnevnoj bazi, svakako se preporuča napraviti određene promjene u prehrani i izbaciti neke dodatne kalorije. Ono što ćete primijetiti je i specifičan okus koji je najsličniji kravljem mlijeku od svih biljnih alternativa.

Loša svojstva

Nakon svih dobrih karakteristika, nažalost treba spomenuti i one loše. Ako kupujete kokosovo mlijeko u limenci (kako se najčešće i može nabaviti), tada morate biti svjesni da se izlažete otrovnoj kemikaliji koja je dobro poznata kao BPA. Zastrašujuće je što je u nedavnim studijima pokazana veza između dojenčadi sa problemima neurobihevioralnog razvoja i majki koje u organizmu imaju visok udio Bisfenola-A. Drugi sastojak koji će kod nekih izazvati probleme je guar guma – zgušnjivač, emulgator i stabilizator. Nema dokaza da je ozbiljno štetan, no kod nekih ljudi koji imaju problema s probavom, preporuča se izbjegavati unos ovog emulgatora.

Kako napraviti domaće kokosovo mlijeko?

Dobra vijest je što se te loše karakteristike mogu zaobići pravljenjem domaćeg kokosovog mlijeka – svakako puno jeftinije i ukusnije opcije, za koju je potrebno svega 10 minuta.

Sastojci za izradu kokosovog mlijeka

• 2 čaše kokosovog brašna (kokosove pahuljice)
• 4 – 4.5 čaše vode
• opcionalno – agavin sirup (ili med) za slađi okus, ekstrakt vanilije
  

  Priprema kokosovog mlijeka

  Vodu zakuhate u posudi. Čim voda zakipi maknete posudu s izvora topline, te u nju dodate kokosovo brašno. Promiješate i pustite da se prohladi.
  Nakon što ste pričekali 10-ak minuta, možete sve prebaciti u blender i miksajte otprilike jednu minutu.
  Na kraju je potrebno procijediti mlijeko kroz gazu, kako bi eliminirali kokosovu pulpu i dobili čisto mlijeko.
  Svakako ćete najbolje rezultate dobiti ako gazu uzmete u ruke i dobro istisnete rukama svo mlijeko.
  Po želji možete zasladiti mlijeko agavinim sirupom i dodati mu ekstrakt vanilije. Mlijeko može stajati 4-5 dana u hladnjaku.
  Ostatak od izrade mlijeka nemojte baciti, već stavite da se prosuši na zraku ili u pećnici, te iskoristite za pripremu primjerice kolača. Ovo je u svakom smislu pravo kokosovo brašno, jer su sve masnoće otišle u mlijeko, te je ostala niskokalorična pulpa.
  Uživajte u svom domaćem kokosovom mlijeku!
  
  
  BaDEMOVO MLJEKO
  Sastojci: 
  
  • 1 šalica badema
  • 1 l vode
  Priprema: 
  
• Namočite bademe preko noći. 
• Ubacite ih u multipraktik, ulijte vodu i miksajte dok ne dobijete mliječno bijelu tekućinu. 
• Dobro ga procijedite (uz pomoć gaze ili drugog materijala)  i -  vaše domaće bademovo mlijeko je gotovo. 
  

  Sezamovo mlijeko sadrži dosta kalcija

  Sjemenke sezama spadaju u jedne od najstarijih kultiviranih biljaka. Iako sitne ove sjemenke sadrže pravo nutritivno bogatstvo. Odličan su izvor kalcija, mangana, bakra, željeza, fosfora, vitamina B, cinka i selena i dijetalnih vlakana. Čak 1 žlica sezama sadrži oko 80 mg kalcija, što bi značilo da ¼ šalice sezamovog mlijeka sadrži više kalcija nego obično mlijeko. Pri pripremi mlijeka važno je koristiti nepržene sjemenke sezama jer se dodatnim kuhanjem ili prženjem smanjuje sadržaj kalcija. Pomaže i u regulaciji kolesterola, štiti srce i krvne žile. Zbog sadržaja fitinske kiseline pri pripremi mlijeka sezam se potopi u vodi preko noći u koju treba dodati sok limuna. Na taj način poboljšava se i njegovu probavljivost.
  Priprema: 1 šalicu sezama potopi preko noći u malo soka od limuna. Ujutro isperi, stavi u blender i dodaj 4 šalice vode i miksaj oko 1 minutu u blenderu dok ne dobiješ finu i kremastu smjesu. Procijedi mlijeko kroz gazu. U gazi će ti ostati pulpa koju možeš iskoristiti za izradu kolača ili krekera. Mlijeko vrati natrag u blender i dodaj zaslađivač po želji: malo svježih datulja i sirove vanilije te promiješaj. Smjesu pohrani u frižider i potroši u roku od 3 dana.
  
  

  Konopljino mlijeko za zdrave zube

  Sjemenke konoplje su bogate proteinima, omega 3 masnim kiselinama. Sadrže netopiva vlakna, lako su probavljiva i ne sadrže kolesterol. To je vrlo kvalitetan biljni protein koji ima najbolju koncentraciju omega 3 i omega 6 masnih kiselina, sadrži sve esencijalne aminokiseline koje su ljudskom organizmu prijeko potrebne za razvoj organizma. U sebi ima i vitamin A, E i vitamine B skupine te minerale kalcij, fosfor, magnezij i kalij. Zahvaljujući sadržaju kalcija i fosfora konopljino mlijeko je odličan izvor za dobrobit naših kostiju i prevenciju osteoporoze. Fosfor doprinosi zdravlju kostiju i zubi, Magnezij u konoplji štiti srce i krvne žile i održava normalnu funkciju naših mišića. Konopljino mlijeko daje energiju i izdržljivost zahvaljujući sadržaju proteina, dok omega 3 masne kiseline štite srce i krvne žile, reguliraju kolesterol, a sadržaj gama linoleinske kiseline pomaže u regulaciji hormona te ima protuupalni učinak. Zahvaljujući protuupalnom učinku mlijeko možemo preporučiti i kod ekcema, atopije kao i kod reumatoidnog artritisa.
  Za pripremu mlijeka potrebno je pomiješati 1 šalicu sjemenki konoplje s 3 šalice vode do fine i kremaste smjese u blenderu. Budući da mlijeko ima jak okus dodaje mu se i više sladila, pa po želji možeš dodati oko 3 žlice meda. Pri izradi mlijeka koriste se industrijske sjemenke konoplje koje ne sadrže THC ili kanabinoidni spoj.

Prije miksanja možete mu dodati i 5-6 datulja koje će ga prirodno zasladiti.
Umjesto datulja, možete mu nakon cijeđenja dodati 1,5 žličicu meda ili stevije.

Sastojci (mjera je šalica od 2 dl)

• 1 šalica lješnjaka
• 3-4 šalice vode
• 5 nasjeckanih datulja
• prstohvat soli
• malo vanilije ili kardamoma po želji
• gaza za cijeđenje

Priprema:

Lješnjake usitniti u blenderu. Dodati datulje i preliti toplom vodom. Ostaviti da se namaču nekoliko sati ili najbolje preko noći. Dodati sol i začine i još jednom sve dobro izblendati. U široj zdjeli raširiti veći komad gaze u dvostrukom sloju tako da dobro prelazi preko rubova. U sredinu uliti smjesu lješnjaka, skupiti rubove gaze pazeći da smjesa ne iscuri sa strane i dobro iscijediti rukama. Ono što ostane u zdjeli je lješnjakovo mlijeko, a ostatak mljevenih lješnjaka možete upotrijebiti za neki drugi recept.
Lješnjakovo mlijeko može stajati u hladnjaku 3-4 dana.

portugalska kuhinja 2

Piletina sa šampinjonima

Sastojci

4 osobe

• 400 g pilećeg filea
• 1 žlica Gussnela Dolcela
• 200 g šampinjona
• 50 ml ulja
• 1 češanj češnjaka
• 1 žličica nasjeckanog đumbira
• 1 žličica Vegete
• ½ žličice soli

• Priprema

• 1.
  Meso narežite na tanke rezance i izmiješajte ga s Gussnelom. Očišćene šampinjone narežite na tanke listiće.
• 2.
  Na vrućem ulju popecite meso i izvadite ga. Na istu masnoću dodajte šampinjone, pa i njih popecite.

3. Meso vratite u posudu sa šampinjonima, dodajte nasjeckani češnjak, đumbir, Vegetu, sol i sve dobro promiješajte. Na kraju dodajte sezamovo ulje

• Biftek na lisabonski način 

  Sastojci

  4 osobe

  • 800 g bifteka
  • 1 žlica Senfa estragon Podravka
  • 40 g maslaca
  • 1 žlica Vegete

  • Za umak:
  • 20-25 g Gussnela Dolcela
  • 250 ml mlijeka
  • 1 žlica limunova soka
  • 1 žlica Crnog papra mljevenog Podravka
  • 100 ml vrhnja za kuhanje
  • 1 žličica Vegete

  • Za prilog:
  • 600 g Žutih mahuna smrznutih Podravka
  • sol
  • 3 žlice maslinova ulja
  • 1 češanj češnjaka
  • 500 g njoka 

  Priprema

  1. Biftek narežite na odreske, pospite Vegetom i premažite senfom. Na maslacu popecite odreske s obiju strana, a zatim nastavite pirjati podlijevajući vodom oko 15 minuta. Pirjane odreske izvadite iz tave i stavite na toplo mjesto.
  2. 2.
     Gussnel pomiješajte s hladnim mlijekom i vrhnjem. Smjesu ulijte u tavu u kojoj ste pirjali odreske, dodajte Vegetu, papar, limunov sok i kratko prokuhajte. Po potrebi dodajte malo vode.
  3. 3.
     Mahune kuhajte u posoljenoj vodi desetak minuta, ocijedite i prelijte maslinovim uljem koje ste pomiješali s nasjeckanim češnjakom.
  4. 4.
     Zasebno skuhajte njoke.

   

  Bakalar na portugalski način

  Sastojci

  4 – 6 osoba
  • 500 g bakalara
  • Crni papar mljeveni Podravka
  • sol
  • 200 ml slatkog vrhnja
  • 1 žlica nasjeckanog peršinova lista
  • 2 češnja češnjaka
  • 1 list Lovor sušeni Podravka
  • 200 g luka
  • 4 žlice maslinova ulja
  • 700 g krumpira
  • 2 žlice Vegete

  • Za bešamel umak:
  • 50 g maslaca
  • 30 g Pšeničnog oštrog brašna Podravka
  • 500-600 ml mlijeka
  • bijeli papar
  • Muškatni oraščić cijeli Podravka
  • 2 žličice Vegete 

    Priprema

    1. 1.
       Bakalar namačite 24 sata u hladnoj vodi. Tijekom namakanja ribu okrenite nekoliko puta i promijenite joj vodu.
    2. 2.
       Namočeni bakalar kuhajte u slanoj vodi s lovorovim listom. Kada se skuha, odstranite mu kožu, mesni dio odvojite od kosti, a meso natrgajte na manje komade.
    3. 3.
       Krumpir ogulite, narežite na ploške, kuhajte u slanoj vodi 2-3 minute, a zatim ocijedite.
    4. 4.
       Na dvije žlice maslinova ulja kratko popecite luk narezan na ploške.
    5. 5.
       Bešamel ćete prirediti tako da na maslacu kratko popečete brašno, dodate hladno mlijeko i uz stalno miješanje kuhate oko dvije minute. Na kraju dodajte Vegetu, papar i naribani muškatni oraščić.
    6. 6.
       Dno vatrostalne posude namažite preostalim uljem. Naizmjenično složite blanširani krumpir, popečeni luk, nasjeckani češnjak i bakalar. Svaki sloj uvijek pospite s malo Vegete i papra te prelijte bešamelom. Nastavite slagati dok ne potrošite sve sastojke, tako da završite redom krumpira. Na kraju dodajte peršin te zalijte preostalim bešamelom.
    7. 7.
       Sve prelijte slatkim vrhnjem i pecite u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 30 minuta. 
        

       Tuna u umaku od luka

       
       

       Sastojci

       4 osobe

       • 800 g odrezaka tune
       • Crni papar mljeveni Podravka
       • sol
       • 50 ml vina
       • 2 žlice Gussnela Dolcela
       • 200 g rajčice
       • 2 žlice jabučnog octa
       • 2 žlice maslinova ulja
       • 250 g luka
       • 3 žlice limunova soka
       • 3 žlice ulja
       • 1 žlica Vegete 

         Priprema

         1. 1.
            Na maslinovu ulju popecite narezani luk i rajčice.
         2. 2.
            Dodajte jabučni ocat i Vegetu pa pirjajte desetak minuta. Kada luk omekša, dodajte Gussnel razmućen u malo vode i vina.
         3. 3.
            Odreske tune nakapajte limunovim sokom, posolite, popaprite i s obiju strana pecite na ulju po pet minuta.

         Posluživanje

         Gotove odreske složite na ugrijan tanjur, prelijte umakom od luka, a kao prilog možete poslužiti kuhanu rižu.
         

         Savjet

         Tunu možete zamijeniti palamidom.
         
         

portugalska kuhinja 1

Portugalci su romanski narod sa zapadne obale Iberskog poluotoka u područjima južno od Galicije. Portugalcima su jezgro dali romanizirani Luzitanci, slično kao i njihovim istočnim susjedima Estremadurcima u Španjolskoj. Nakon otkrića Amerike veliki dio Portugalaca naselio se na području Brazila. Etničkih Portugalaca danas (2005.) ima 12,990,000 u 53 države, od čega u Portugalu 9,585,000 koji je iste godine imao 10,366,000 stanovnika i ukupno 36 raznih etničkih zajednica. Najviše Portugalaca van matice zemlje ima u: Francuska (754,000); Brazil (750,000, ne računajući Brazilce koji govore portugalski); SAD (370,000); Kanada (275,000); Venezuela (100,000); Luksemburg (92,000); Švicarska (90,000); Njemačka (78,000); Angola (67,000); Belgija (63,000); Španjolska (43,000) i Mozambik (31,000).
Ime Ime Portugal, po kojemu Portugalci nose svoje ime, složenica je koja dolazi iz latinske riječi portus (u značenju luka) i drugi dio vjerojatno po plemenu Callaeci ili Gallaeci koje je obitavalo u ovom kraju. Postoji mogućnost da ime dolazi i po ranom naselju Cale (današnja Gaia) sa ušća rijeke Douro na atlantskoj obali (Portus Cale). Tokom Srednjeg vijeka područje oko Calea postaje poznato preko Vizigota u Portucale. Portucale je mogao evoluirati u 7. i 8. stoljeću, da bi od 9. postao 'Portugale', odnosno Portugal, a pod njim se podrazumijevalo područje između rijeka Douro i Minho. Minho će postati sjeverna granica sa današnjom Španjolskom.
Povijest
Rana povijest
Pretke današnjih Portugalaca, srodnika Kastiljaca i Estremaduraca nalazimo u staroj Luzitaniji. Oni su svakako najsrodniji Estremadurcima jer potječu od romaniziranih Keltibera Luzitanaca (Os Lusitanos; nastalo od latinskog naziva za Portugal Lusitânia). Luzitanija je naseljena već u periodu paleolitika. Završetkom ovoga doba, oko 7000 p.n.e., dolina rijeke Tejo naseljena je ribarskim i lovačkim plemenima što življaše na ušćima riječnih pritoka. Iza ovih ljudi na bunjištima su pronađeni ostaci kostiju volova, jelena, ovaca, konja, svinja, divljih pasa, jazavaca i mačaka. Tek negdje 3000 p.n.e., narodi neolitika grade jednostavne nastambe i počinju se baviti agrarnim poslovima. Koriste se poliranim kamenim oruđem, keramikom, poznaju kult mrtvih i podižu funeralne spomenike –dolmene. -Završetkom neolitika , oko 2000 p.n.e. nailazimo na različitosti među stanovnicima kamenog doba, javila se megalitska kultura, a najpoznatija nalazišta su ona u Palmeli, Alcalaru i Reguengos de Monsarazu.

Viriato (179-139 B.C.), rođen na području današnje Španjolske, osam je godina vodio gerilski rat protiv Rimljana. Glave su mu došli izdajice iz njegovih redova, koji su ga zbog mita ubili na spavanju.
Današnji Portugal koji je naseljen najmanje 500,000 godina za prve poznate stanovnike ima neandertalca, a kasnije i Homo sapiensa. Preci Portugalaca Luzitanci pojavljuju se oko 1000 p.n.e. U ranom 1 tisućljeću p.n.e. nekoliko valova Kelta prodire u Portugal iz središnje Europe i miješa se sa Iberima, pa se stvara stanovništvo poznato kao Keltiberi, podijeljenih po mnogim plemenima. Među ovima su i Luzitanci (Lusitanians), Gallaeci, Conii, Bracari, Celtici, Coelerni, Equaesi, Grovii, Interamici, Leuni, Luanqui, Limici, Narbasi, Nemetati, Paesuri, Quaquerni, Seurbi, Tamagani, Tapoli, Turduli, Turduli Veteres, Turdulorum Oppida, Turodi i Zoelae, svi oni zasigurno će učestvovati u stvaranju Portugalaca, a neki od njih i sjevernih im susjeda Galjega.
Na portugalskom tlu postojalo je i nekoliko manjih polu-permanentnih grčkih i kartažanskih postaja. Oko 200 p.n.e. Rimljani dolaze na Iberski poluotok i tuku Kartažane u Punskim ratovima. Luzitanci pružaju žilav otpor rimskim legijama, a njihov vođa Viriato ((179-139 B.C.) odnosi nekoliko pobjeda nad njima. –Rimljani su lukavi i podmukli, a takvih ima i među Luzitancima. 139. p.n.e. rimski general podmićuje tri Viriatova poručnika da ubiju svoga vođu, a oni to i učiniše za vrijeme dok je spavao.

Statua Vímara Peresa, začetnik suvremenog Portugala i utemeljitelj grada Guimarães.
Ubojstvom Viriata započinje nova povijest Luzitanije, romanizacija i početak nastajanja jednog novog naroda. -Rim uspostavlja kolonijalni režim tokom kojega Luzitanija prosperira. Utemeljuju se mnogi gradovi. Godine 27 p.n.e. ona postaje i rimska provincija. Na sjeveru nastaje nova provincija Gallaecia (Galicija) sa glavnim gradom Bracara, to je današnja Braga. Stari Gallaeci tako dadoše ime novoj provinciji i porijeklo Galjegima i dijelu sjevernih Portugalaca nakon odvajanja Španjolske od Galicije. –U 5 stoljeću na poluotok prodiru Germani Suebi, vandali (Silingi i Hasdingi) i njihovi saveznici sarmatski Alani. Jedino je kraljevstvo Sueba dočekalo drugi val germanskih osvajača, Vizigota. Oni će osvojiticijeli Iberski poluotok, otjerati, pa vjerojatno dijelom i integrirarti Vandale, prijatelje im Alane. Vizigoti će osvojiti i kraljevstvo Sueba i njihovog glavnog grada Bracare (584-585)
Godine 711, islamski Mauri napadaju Iberski poluotok i uništavaju Vizigote. Dijelovi Vizigota povući će se u planine Asturije odakle će se pružiti otpor islamizaciji, a Pelayo započeti rekonkvistu. –Grof Vímara Peres povratit će od maura područje između rijeke Minho i Douro. Ovaj čovjek, koji vjerojatno pripada precima savremenih Galjega osnivač je prvog Portugala ,ta zemlja bit će prozvana imenom portucale, a osnovat će i grad Vimaranis (današnji Guimarães), prozvavši ga po sebi, i on još svojim imenom čuva spomen na njega. Portugal je de facto bio nezavisan tokom slabih leonskih kraljeva, dok je bio dependencija Kraljevstva Leon, i de jure to postaje 1065 kao Kraljevstvo Galicije i Portugala na ćelu sa Garciom II (García II, 1065 do 1071). Ovaj je pak sin od Ferdinanda I Velikog, i ima još troje braće, među kojima je podijeljena zemlja. Alfonso IV dobiva Leon, Sancho II Kastilju, i najmlađi García II Galiciju sa dijelom Portugala. Godine 1072., pod njegovim bratom Alfonsom VI Kastiljskim, ponovno će se udružiti sa Leonom.
Novija povijest - Nastanak Portugala

Afonso, sin Henrijev, osnivač je nezavisnog Portugala. Za ovoo se izborio pobjedom nad vojskom svoje majke Tereze i njenog ljubavnika Fernanda, u bici što se zbila 1128. blizu Guimarãesa.
Godine 1095 Portugal se odvaja od Kraljevine Galicije, ali još je uvijek pod Leonom kao i Kastilja. Koncem 11 stoljeća burgundski vitez Henry (Henrique de Borgonha) postaje grofom Portugala, zastupa njegove interese i ujedinjuje ga sa grofovijom Coimbra. Između Kastilje i Leona za to vrijeme bijesni građanski rat a Henry proglašava nezavisnost. –On ipak umire a naslijedi ga sin Afonso Henriques, on je jak čovjek, odlučan i zaratit će protiv svoje majke Tereze Leonske (Teresa de Leão) i njenog ljubavnika Fernando Perez de Trava, u bici na São Mamede (Batalha de São Mamede) i odnijeti 24-tog dana u lipnju 1128. godine pobjedu. Afonso se 1139 proglašava kraljem Portugala a Sveta stolica to 1143 službeno i priznaje. Ovime Portugal postaje nezavisna država a henrijev sin Afonso prvim kraljem. Guimarães, kod kojega se odvijala bitka na São Mamede postaje glavni grad novoosnovane države.
Od vremena 1249. pa do 1250. i jug Portugala, Algarve, konačno je oslobođen od Maura. Godine 1255. glavni grad postat će Lisboa (Lisabon). Godine 1373. dolazi do Anglo-Portugalske alijanse, sporazuma sa Engleskom koji je na snazi do danas, takozvana Aliança Luso-Britânica ili Anglo-Portuguese Alliance. Ribarstvo i pomorska trgovina postat će glavne aktivnosti Portugala, a i Engleske. Portugalci se tako kroz 15 i 16. stoljeće i okrenuše moru. Godine 1415. oni osvojiše bogati trgovački islamski centar Ceutu. -João Gonçalves Zarco se 1419 iskrcao na otok Madeira, a između 1427. i 1431. istražili su Azorsko otočje.
Uslijedid će uskoro i otkrića drugih kontinenata i civilizacija, koja će na Portugal imati sličan utjecaj kao i na Španjolsku.
Etnografija

Par u tradicionalnim nošnjama s kraja 19. stoljeća
Portugalci su očuvali mnoge svoje starine, ovo se osobito izraženo u izoliranijim planinskim predjelima i krajevima gdje se ljudi još bave stočarstvom. Nacionalni dres možemo još vidjeti prilikom vjenčanja i drugih svetkovina u provinciji Minho na sjeverozapadu Portugala. Upravo istočno u Trás-os-Montes e Alto Douro pastiri su očuvali slamnate kabanice, a na jugu Portugala u Alenteju stočari (čuvari goveda) nose zelene i crvene kape na navlačenje i kratke samarra-kaputiće sa kragnom od lisičjeg krzna.

U osnovi portugalske kuhinje je upotreba kvalitetnih sastojaka koji se spremaju na jednostavan način kako bi se očuvalo bogatstvo okusa. Jela se pripremaju s osnovnim namirnicama, a neizostavno je maslinovo ulje, češnjak i luk. Mediteranski utjecaj i veliki izbor začina omogućili su portugalskim kuharima najbolje okuse i teksture čime je smanjena potreba za kompliciranim receptima.
Poznati kao istraživači i osvajači, portugalski moreplovci su pri povratku u zemlju, uz razne dragocjenosti donosili i najrazličitije začine, čime su obogatili svoju, ali i europsku kuhinju. Do tada neviđeni u Europi, crni papar, cimet, đumbir i chilly su se ubrzo udomaćili u raznim europskim kuhinjama.  Uz začine neizostavni dio prtljage moreplovaca su bili i egzotični proizvodi, kao što su čaj i riža s Dalekog istoka, krumpir iz Južne Amerike, bez kojih se danas ne može zamisliti obrok u bilo kojoj zemlji Europe. Zahvaljujući upotrebi novootkrivenih začina i proizvoda u kombinaciji s domaćim, portugalska kuhinja se smatra istinskim uživanjem u najrazličitijim ukusima. Značajan doprinos bogatstvu portugalske kuhinje daje domaća proizvodnja kukuruza, krumpira i riže, kao i nepregledni maslenici,vinogradi, stabla naranči, smokvi i badema kojih ima u izobilju u Portugalu.
Bakalar na 365 načina
Blizina mora nije ostala bez utjecaja, tako da se portugalska kuhinja odlikuje i bogatstvom jela od morskih plodova. Portugalce smatraju najvećim potrošačima ribe u Europi, a jedu ju na sve načine, bilo to na žaru, kuhanu ili pak dimljenu. Među potonjima je najpoznatiji dimljeni bakalar koji spada među najomiljeniju portugalsku hranu. Obično je sušen i posoljen, što potječe od stare ribarske tradicije koja je postojala prije izuma hladnjaka, a najjednostavnija priprema ribe uključuje kombinacije s maslinovim uljem i vinskim octom. Uz bakalar omiljene su i pečene sardine, hobotnice, lignje, škampi, kozice, školjke i zapravo svi morski plodovi. Poznato jelo s morskim plodovima je calderiada koja je sastavljena od različitih vrsta ribe i školjki, krumpira, rajčice i lučica. Sve ukusne dobrote morskog svijeta također združuje rižoto s morskim plodovima arroz de marisco.
Meso za hladnije dane
Među tradicionalnim mesnim jelima je cozido kojeg obično Portugalci jedu za vrijeme hladnijih mjeseci. Mješavina je to različitih vrsta mesa i povrća, a sastojci se razlikuju ovisno o regiji. Portugalski cozido se spravlja od govedine, svinjetine, kobasica, ponekad i piletine, sve se servira s povrćem, rižom i krumpirom, a poslužuje uz maslinovo ulje i crno vino. U Portu se tradicionalno spravljaju franchesinhi, kruščići punjeni mesom, a kod mesnih jela je potrebno i spomenuti alcatro. Riječ je o pečenoj govedini mariniranoj u crvenom vinu i češnjaku, a dio je tradcionalne kuhinje na otoku Terceira. U kontinentalnom dijelu Portugala beseda alcatra slovi za kvalitetno mesno jelo. Riječ je o bifteku, obično goveđem ili svinjskom, serviranom u umaku kojem je baza crveno vino, s pečenim krumpirima, rižom i salatom.
Juha barem jednom dnevno
Portugalci svaki obrok započinju juhom od kojih je najpoznatija Caldo verde, gusta juha sa  sjeckanim krumpirom i kobasicama, pripremljena s maslinovim uljem. Nemojte se začuditi ako vas ponude juhom od kamena poznatijom kao Sopa de pedra, za koju se veže zanimljiva legenda. Naime, jednom davno je svećenik, imajući samo kamen kao mogući sastojak, u želji da napravi juhu, išao od vrata do vrata, moleći ljude za još samo jedan sastojak i skupio dovoljno da napravi ovu danas čuvenu juhu. Regija Alantejo je poznata po juhi napravljenoj od kruha i ribe, koja predstavlja sposobnost tamošnjih stanovnika da i pored siromaštva naprave odlično jelo. U toj regiji je osnovni proizvod kruh, a uz dodatak raznih aromatičnih začina nastaje čuvena juha.


Ništa bez sireva, deserta i vina
Portugalska kuhinja se ne može zamisliti bez sireva, a osobito su poznati ovčji sirevi Queijo da Sera, koji se proizvodi u planinskoj regiji Serra da Estrela. Portugalci su pravi majstori u spremanju kolača, pa je teško odabrati koji je najukusniji. Kolači su se ranije pravili u samostanima, tako da su i nazivi u skladu s mjestom nastanka kao što su Nebo, Svećenikovo uho ili pak Opatičin pojas. Spomenut ćemo i slatke specijalitete od jaja, mlijeka i cimeta, kolače sa kremom od jaja i mlijeka, puding od riže s cimetom ili pak sitne kolače od marcipana s kremom od badema. Portugal je osobito ponosan na svoja vina. Zahvaljujući povoljnoj klimi, različitim sortama grožđa i stoljetnom umijeću vinara, portugalska vina se svrstavaju među najpoznatija u svijetu. Izdvajaju se dvije osnovne vrste – Vihnos maduros, čije se vrenje odvija u flaši i Vihnos verdes ( bijelo i crveno ) koji potiču iz pokrajine  , čija pjenušavost varira ovisno o starosti, tehnici i načinu čuvanja. Njihova vina su obično laka, kisela mlada vina, slatka voćna ili vina intenzivne arome. Neki od šampiona vinskih podruma su Porto, suhi Special, polusuho i tamno vino Verdelho, vino Boal karakterističnog bukea, slatka i sočna Malvazija. Portugalci obrok završavaju likerom, kao što je Amarquinha, napravljena od gorkih badema.